Početkom 70-ih, čovjek pod imenom Ron Stallworth zaposlio se kao prvi crnac u policiji Colorado Springsa. Posao mu je uglavnom bio da na političkim skupovima uhodi crne radikale. Stallworth se, međutim, fingirajući na telefonu južnjački akcent uspio infiltrirati u lokalnu podružnicu Klu Klux Klana i uspio ih raskrinkati u bombaškom napadu.
Ta bizarna zgoda okosnica je filma “Crni član kkklana” (BlackKlansman), novog rada utemeljitelja “black packa” i politički najborbenijeg afroameričkog filmaša, Spikea Leeja. Kako se moglo očekivati, Leeja u ovom materijalu nije zanimao ni triler, ni žanrovska elaboracija. Leejev “BlackKlansman” je politički ekspoze koji argumentira kako postoji jasan kontinuitet između KKK u 70-ima, te protesta u Charlottesvilleu i samog Donalda Trumpa.
Premijerno prikazan u Cannesu, Leejev je film dočekan s euforijom i osvojio veliku nagradu žirija. Taj uspjeh - međutim - treba više pripisati tome da je intelektualna Amerika bila želja političkog filma koji bi tematizirao Trumpovu ideologiju, nego vrlinama samog filma. Jer, “BlackKlansman” ima iste probleme kao i niz Leejevih filmova dosad: digresivnost, plakatnu tezičnost i nemušte stilizacijske postupke. Riječ je o jako precijenjenom filmu.