CANNES - Jedna od najuočljivijih karakteristika 65. canneskog festivala - koji je počeo sinoć - jest odsustvo američke A produkcije.
Ako canneski festival holivudskim studijima služi za pretpremijeru raskošnih ljetnih hitova, ove godine takav je interesni brak festivala i Hollywooda izostao, a jedina A produkcija u canneskom popratnom programu je treći nastavak “Madagascara”. Ipak, američkog filma u Cannesu ima, festival je pun obećavajućih “indie” i “indie-wood” naslova.
Vlastiti otok
Jedan od njih je i otvorio festival: “Moonrise Kingdom” (Kraljevstvo izlazećeg mjeseca) režisera Wesa Andersona.
Wes Anderson (1969) neobični je čudak američkog filma, režiser koji je u 15 godina karijere izdubio vlastiti otok unutar Hollywooda, uspijevajući snimiti samosvojne i originalne filmove koji se često bave jednako originalnim i čudačkim likovima. Wes Anderson skrenuo je na sebe pažnju pred desetak godina filmovima “Rushmore” i “Obitelj Tenenbaum”, u međuvremenu snimio je niz filmova najčešće za art-krila velikih studija, a posljednji film - animirani “Fantastični Mr. Fox” - vrhunac mu je opusa.
U Cannes je Anderson donio svoj novi film “Moonrise Kingdom” koji se zbiva u ljeto 1965. na otoku uz američku obalu na kojem postoji izviđački kamp. Jednog jutra, iz kampa nestane dječak, a na drugom kraju otoka iz obiteljske kuće nestane djevojčica, depresivna i agresivna kći odvjetnika ( Bill Murray, Frances McDormand). Ispostavi se da je dvoje djece pobjeglo u dosluhu, a u potragu se među ostalima uključe i lokalni šerif ( Bruce Willis) te socijalna radnica ( Tilda Swinton). Sve se to skupa događa uoči epske oluje kakva će se pamtiti.
Mjesto slobode
Ubrzo nakon što film počne, postane vam jasno da je “Moonrise Kingdom” politička alegorija te da Anderson u filmu tematizira veliku kulturnu revoluciju koja je sredinom šezdesetih zahvatila SAD i čitav Zapad: na početku filma, otok New Prentice uredno je i uštogljeno mjesto koje obdržava perfektni privid- na kraju filma, otok se preokrene naglavce i postane mjesto slobode, a sve zahvaljujući paru neprilagođenih adolescenata.
Kao i obično kod Wesa Andersona, i ovdje film počiva ponajprije na stilu, a “kako” je kudikamo važnije nego “što”.
Holivudske zvijezde
Cijeli film odvija se u krajnje artificijelnom svijetu koji izgleda kao zbir igračaka i kuća za lutke, a bizarnosti pridonosi i muzička pratnja - zborska glazba Benjamina Brittena.
Wes Anderson uvijek je bio režiser s kojim su rado surađivale brojne holivudske zvijezde, pa je i ovdje njihov popis poveći, no vrijedi izdvojiti dvojicu - Edwarda Nortona kao izviđačkog zapovjednika, te Brucea Willisa u ulozi osamljenog, brižnog otočkog šerifa. Poigravajući se vlastitim imidžem akcijskog sveameričkog junaka, Willis je odigrao jednu od uloga karijere.