Slika “Na Dravi” Krste Hegedušića prikazuje nekoliko seljaka, njihovu stoku koju prevoze na splavi te crveni kotač koji koloristički ovom slikom i dominira, dok je u pozadini bijela i plava. Nastala je u kasnijoj fazi djelovanja ovog umjetnika. Godina je, naime, 1960., Hegedušiću se približava šezdeseta godina života, iza njega je već puno bitaka, životnih i poslovnih, progona, praćenja, zatvaranja. Slikom, dakle, dominiraju njegovi motivi koje je koristio još kasnih dvadesetih i ranih tridesetih godina prošlog stoljeća, u razdoblju kada je djelovao u Grupi Zemlja, čiji je bio i ideolog.
Pojednostavljeno rečeno, prikazuje težak život seljaka, sirotinju. Hegedušić, poznato je, nije vjerovao u umjetnost radi umjetnosti, on je smatrao da je među njezinim važnijim svrhama to da ukazuje na nepravdu, da obrazuje, da se osvrće na oko što se zbiva oko umjetnika u tom trenutku. Često se znam njegovih teza sjetiti kad gledam djela mladih autora danas, većina njih ipak naginje larpurlartizmu, a ako se i okreću društvenim temama, one u pravilu budu poprilično općenite, primjerice, ukazivanje na pretjerani konzumerizam društva, rijetko konkretne.
Slika “Na Dravi” inače je bila u vlasništvu izdavačke kuće Vjesnik, no nakon propasti Vjesnika tadašnja ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić otkupila ju je za Modernu galeriju uz pomoć Ministarstva kulture. Bilo je to 2015. godine i bila je to, rekla bih, najvažnija akvizicija te godine, ili barem među najvažnijima, uz jedno djelo Vlaha Bukovca. Nije čest slučaj da se Hegedušićeva djela pojave na tržištu. Moderna galerija sada je Nacionalni muzej moderne umjetnosti, na čelu je Branko Franceschi.
Ne mogu se sjetiti je li ova slika u novom stalnom postavu koji su nedavno predstavili, rekla bih čak da nije. U svakom slučaju, sada je na posudbi u Galeriji Kravata u Jelsi na otoku Hvaru, gdje se na izložbi posvećenoj ovom umjetniku može pogledati još sljedeća dva tjedna. Ista je ova izložba, inače, prethodno bila u Galeriji umjetnina Split, pa smo saznali kako ovaj umjetnik do ove prigode nije nikada imao samostalnu izložbu u ovom gradu. Kao i sva mjesta uz obalu, i Hvar je ove godine krcat turistima, temperature se ne spuštaju ispod trideset stupnjeva, ulazak na Hegedušićevu izložbu poput ulaska je u jednu posve drugačiju zonu i, u svakom slučaju, u drugo, podravsko podneblje koje prenosi.
Izložba je, inače, otvorena u sklopu projekta čiji je naziv Katamaran art. Svake godine, naime, i tako već neko vrijeme, tri se izložbe otvaraju paralelno, u Galeriji umjetnina Split i u Galeriji Kravata u Jelsi. Ona koja je bila u Splitu, seli se na Hvar i obrnuto. Projekt je to koji je kao dio ljetne izložbene ponude osmislio splitski kustos Božo Majstorović. Sam se naslov odnosi na jednu od najprometnijih linija na Jadranu, ljeti, Split - Hvar, u sklopu koje se preveze na tisuće turista. Svake se godine nastoji za izlaganje odabrati umjetnike kod kojih se može pronaći nešto zajedničko. Jedne se godine, tako, biralo one autore koji se naslanjaju na apstrakcije Jurja Dobrovića, umjetnika rodom upravo s Jelse.
Ove je godine kustos projekta Vanja Babić, koji je uz Hegedušića odabrao izlagati djela Ljube Ivančića i Ede Murtića, čija se izložba može upravo pogledati u Galeriji umjetnina u Splitu. Riječ je o djelima ovih autora iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a poveznicu Babić nalazi u sljedećem: oni su u često neugodnim vremenima znali odabrati pravu stranu povijesti i pravu stranu umjetnosti. Imali su golem utjecaj na odbacivanje socrealističke estetike, koja se u Jugoslaviji dogodila poprilično brzo te su afirmirali modernizam. O Murtiću je već puno toga rečeno, kako mu je ove godine stota obljetnica od rođenja. Ljubo Ivančić, kojemu je u središtu stvaralaštva bila prolaznost, umjetnik je čiji rad znalci itekako dobro poznaju, a za širu publiku potrebna je, rekla bih, veća glasnost.
Ako se vratimo na Hegedušićevu izložbu, valja reći da je na njoj “samo” šest slika. No, to su neka od kapitalnih djela ovog umjetnika. U svakom slučaju, draže mi je pogledati šest konkretnih djela, nego, recimo, nekoliko desetaka poredanih bez prave kontekstualizacije. Osim iz Zagreba i iz Splita, jedna je slika posuđena i iz Dubrovnika.
Hegedušić, u čijoj su majstorskoj radionici stasali i autori drugačijeg profila poput Toma Gotovca ili Marine Abramović, umjetnik je koji čitav svoj autorski put u središte postavlja čovjeka i bavi se figuracijom. Iako je Grupa Zemlja jedna od zanimljivijih pojava u domaćoj umjetnosti, njome se sve do prije dvije godine i izložbe koju je priredio Petar Prelog nitko nije bavio desetljećima, smatrala se, zbog svoje političke osjetljivosti, svojedobno čak i “vrućim krumpirom”.
No, izložba se, dakle, bavi kasnijim dobom. Izloženi su “Čuvari logora”, potom “Šampion” rijedak prizor sporta u Hegedušićevoj umjetnosti, gdje čak i tijelo kuglača slaže geometrijskim oblicima. Lice mu nije portretno, već je u službi kompozicije. Potom, i “Pater noster”, prizor ljudi na pokretnim stepenicama, dok su u pozadini neonska svjetla noćnog kluba. Trenutak u kojemu se umjetnik bavi gradskim prizorima, ne samo selom.