U zagrebačkom Prolazu sestara Baković novu knjižaru Torpedo Comics Zagreb 24. srpnja sa suradnicima otvara Slaven Gorički, široj publici poznat kao osoba koja je na čelu strip-festivala Crtani romani šou, gdje gostuju i gostovali su neki od najpoznatijih autora stripa na svijetu.
Nakladnička kuća Fraktura nedavno je također u Zagrebu otvorila knjižaru, a skoro se otvara i ova, posvećena stripu. Čini se da nakon prve krize niču knjižare, pitamo našeg sugovornika na početku razgovora: "Knjižaru planiramo već dugo. Za trajanja festivala neprekidno radimo na popularizaciji stripa i imamo vjernu publiku koja nas prati.
Kao festivalske smo goste imali neke od najpoznatijih strip-autora na svijetu i u suradnji s tim autorima i njihovim izdavačkim kućama napravili smo puno lijepih materijala, plakata, grafika, majica i slično. Izdavaštvom se bavimo posljednje tri i pol godine, ja kolekcioniram i crteže. Imamo puno materijala. Došlo je samo po sebi da je vrijeme za naš prostor. Vjerujem da će taj prostor biti dobar za popularizaciju stripa, za ljubitelje i one koje ćemo tek napraviti zaljubljenicima u strip.
To mi je jedna od najvećih želja, da se ljudi koji posjete našu knjižaru 'navuku' na ovaj medij. Što se tiče teškoća, na njih smo navikli, nije lako baviti se tim segmentom. No, na području stripa Hrvatska ima najjače izdavaštvo u regiji. Sve zahvaljujući ljudima koji to guraju".
Knjižaru su i jedni i drugi odlučili otvoriti usred ljeta. No, nekako se ne čini da je to ove godine problem, mnogo je još ljudi u gradu. "Knjižaru smo trebali otvoriti početkom travnja. No, onda se stolar kojeg smo našli, a stolar je jako važan jer je trebalo pažljivo izraditi sve police za stripove i ladice za grafike, ozlijedio pa smo ga čekali. Nakon toga su uslijedili svima poznati problemi, koronavirus i potres. Nisam želio žuriti, želja mi je bila da u prostoru bude ugodno i posjetiteljima i stripovima i meni budem li ondje morao boraviti i 15 sati dnevno."
Na policama se miješaju tzv. kiosk stripovi sa stripovima koji su visoka književnost, što je čest slučaj s izdanjima nakladnika Fibra, čijih stripova ima mnogo, od Mausa Arta Spiegelmana pa nadalje: "Nekad je bilo da se strip čita od 7 do 77 godina, sada se čita od 4 do 104. Imamo veliki izbor i za djecu i za roditelje, i mlade, i djedove i bake, za najširu publiku. S obzirom koliko se stripova izdaje kod nas i u svijetu, izbor je uistinu velik".
Slaven Gorički, dok smo dogovarali razgovor, u šali mi je davao upute da ću ga lako pronaći, "između kafića i frizerskog salona Figaro". No, riječ je o uistinu dobroj lokaciji: "Da. Jako sam sretan s lokacijom. Bitno nam je da se uhodamo, da sve maksimalno posložimo, važna nam je suradnja s domaćim i stranim partnerima, velikim brojem crtača iz Europe i Amerike". Može li nabrojiti neke od njih? "To su Stan Sakai, potom François Boucq, crtač poznatog stripa Bouncer za koji scenarij piše Alejandro Jodorowsky i slično.
Često smo u kontaktu s Maxom Bunkerom, scenaristom Alan Forda, i imamo puno materijala na temu ovog stripa.
Primjerice, imamo puno originala najvažnijeg crtača Alana Forda, Magnusa, originalne table Zagora s potpisom legendarnog Galliena Ferrija. Vezano uz strip Modesty Blaise, imamo i plakate i grafike, i crteže i originalne pasice.
Imamo čak i original iz prve epizode, to je rijetkost. Enrico Romero, crtač Modesty Blaise nakon Jim Holdawaya bio nam je gost u Zagrebu, bilo je puno publike na njegovu predstavljanju i pamtimo to kao fantastičnu suradnju. Imamo nekoliko tabli s njegovim potpisom. Sve ćemo to izložiti", govori. Naime, prostor ima i podrumsku prostoriju, gdje će povremeno otvarati izložbe. Često ističe Alan Forda pa našeg sugovornika pitam zašto misli da ljudi na ovim prostorima toliko vole ovaj strip, što nije slučaj u drugim zemljama:
"Zato što živimo Alan Ford već pedeset godina. Sada živimo Alan Ford nakon potresa". U izložbenim je prostorijama predviđena i jedna slika s potpisom Starog mačka Andrije Maurovića. Nije još na zidu. To je jedna od onih prostih Maurovićevih slika? "Nije, iako bih rado imao sve njegove motive", odgovara. Nakon što prođe situacija s koronavirusom, planiraju radionice crtanja i pisanja scenarija za stripove, "to je nešto što provlačimo kroz festival i javlja nam se mnogo zainteresiranih".
U tom se dijelu knjižare djelomice osjeća štimung američkih comic bookova, stripovi su u plastičnim vrećicama, poredani u otvorenim ladicama jedni iza drugih. Naš sugovornik u šali govori da su stripovi postavljeni kao u seriji "Teorija velikog praska": "Puno me ljudi pitalo hoće li moći listati na taj način. Naravno. Pokušavamo uzeti najbolje od jednih i drugih, da bude što zanimljivije i posjetiteljima i nama". Ladice su, dakle, po mjerama grafika i plakata, formati su pedeset puta sedamdeset centimetara:
"U posebnim su mapama, fasciklima, kako ne bi bilo kiseline, koriste se i bijele rukavice kad se listaju. Zadnjih desetak, petnaestak godina sve to odlazi u znanost. A djela starih majstora objavljena u stripovima poput Flash Gordona ili Princa Valianta, ili naslovnice Spidermana John Romite na aukcijama prelaze 200, 300 pa i 500 tisuća dolara. Naravno, i stari stripovi Batmana i Supermana".
Malo po malo će konkurirati Picassu? "Ljudi se sve više vraćaju stripu, i stripovi sve češće osvajaju književne nagrade". Ima li nekog favorita kojeg bi izdvojio? "To je novinski Spiderman Stana Leeja kojeg ćemo izdati za mjesec dana, zbog čega sam jako sretan. I Miles Morales, animirani film snimljen po tom Spidermanu dobio je Oscara prije dvije godine. Mislim da će to biti favorit ove godine".
Na pitanje koje su cijene raritetnih izdanja, naš sugovornik oklijeva odgovoriti: "Alan Ford je najvrjedniji 'hrvatski' junak, ako je očuvan i u glanc stanju, onda komplet nema cijenu, praktički nema cijenu". A postoji li domaće tržište stripa, pitamo našeg sugovornika? "Postoji. Puno se ljudi pozna i druži na festivalima, a prisutni su i na internetu.
Ima, primjerice, kolekcionara Amerikanaca koji kupuju hrvatska ili poljska izdanja nekih stripova. Puno više stoji poštarina, no ljubav prema stripu ne pita." Kako se on zaljubio u strip, pitamo Slavena Goričkog? "Kad sam imao pet, šest godina, rođak mi je dao Zagora i to je bilo to. Naučio sam čitati uz taj strip."
Jednom je na prodajnoj izložbi Plati&Nosi kupio sliku mlade autorice koja se naslanja na strip. Skuplja li i slike? "Ponekad, no nemam ni novca ni vremena. Posao sa stripom previše je zahtjeva.n" A postoji li nešto što ima u privatnoj kolekciji, čega se nikad ne bi odrekao: "Jednu veliku ilustraciju Franka Millera. Osim što je lijepa, i dio je povijesti stripa. Urednik jednog časopisa nije želio objaviti ilustraciju, nije mu se svidjela, i on ju je ljutit dao na aukciju. Godinama je mijenjala vlasnike i sada je kod mene. Imam i jednu tablu iz Zagora koju ne bih prodao prije 15-ak godina, a sada bih, čovjek se mijenja, jako se mijenja ukus. Pratim i američki strip, sve skupa to je jako zanimljiv i skup sport".
Spomenuo je seriju "Teorija velikog praska" koja je nekako implicirala da stripove čitaju geekovi? Naš sugovornik odgovara: "Strip čita šaroliko društvo, on ne udara u dob, vjeru, naciju, političko opredjeljenje. Znam puno ljudi koji su se 'zakačili' za strip s pet, šest godina". Bi li izdvojio nekog domaćeg autora kojeg, pitamo ga za kraj razgovora: "Mnogi naši crtači rade za američke i francuske izdavače. Izdvojio bih Gorana Parlova koji je došao do toga da radi s najboljim i najpoznatijim svjetskim scenaristima. Naravno, i Esada Ribića jako cijenim, mislim da se takav slikarski talent neće dugo još pojaviti u svijetu stripa", zaključuje.