Slika "Here We Are, jebi ga" jedna je od slika Bojana Šumonje koje se mogu pogledati u Galeriji Forum u Zagrebu. Na slici su ružičasti plamenci, pet ih je, djeluju izgubljeno, svaki gleda u svojem pravcu, nalaze se u šumi. Jasno je i iz njihovih izraza lica da su pogubljeni. Raznih su visina, a izrazi lica, koliko god pokazuju istu emociju, zabrinutost, posve su različiti. Različite su i njihove nijanse ružičaste, kao i njihova visina. U pozadini su breze, mnogo ih je. Zemlju je pulski slikar naslikao u mnogim nijansama smeđe boje. Sam će umjetnik pojasniti ovaj motiv: "Možda je ovo moja prva distopijska slika... Kontemplirajući nad recentnim stvaralaštvom suvremene slikarske produkcije, uočio sam da su to već toliko komercijalizirani motivi da sam ih počeo doživljavati kao izlizane suvremene arhetipove".
Možda on ove motive doživljava kao arhetipove, no njegovo je slikarstvo daleko od arhetipova. Možda je i to razlog zbog kojeg gotovo svaku njegovu izložbu nastojim popratiti. A i sviđa mi se njegov angažman oko Galerije Poola u Puli, kamo dovodi mnoge svoje kolege, u pravilu slikare mlađe generacije, i tako radi na decentralizaciji, što sam već više puta napisala. Osim toga, kad god se piše o umjetnicima koji su rođeni krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih, valja na umu imati jedan kontekst: u to je doba slikarstvo, ono figurativno, bilo gotovo pa posve iščezlo sa scene. Tako je bilo i u doba kada je na scenu stupio Šumonja, đak inače venecijanske Accademia di Belle Arti, i to kiparskog odjela. Na slikarstvo se odlučio s vremenom.
Naziv je izložbe "Kako sjebati zmiju", traje dobar dio ljeta do 26. kolovoza, a kustos je Feđa Gavrilović, koji i vodi galeriju.
Naziv je sljedeće slike, a ona datira u 2023. i prvi je put vidimo na ovoj izložbi, "The end is only beginning". Tehnike su: katran, ulje, uljani pasteli, crni emajl na platnu, a dimenzije poprilične, 210 puta 260 cm. Na prethodnoj je slici boja bila distinkcija, ovdje nijansa ružičaste boje prelazi preko svih motiva. Inače, sve su slike tih velikih dimenzija, pa se s obzirom na veličinu galerije u postavu gotovo pa dodiruju. U donjem dijelu izložbe slika je svijeta koju Šumonja prikazuje svjetlija, dok je gore puno tamnija, naslućuje kataklizmu uzrokovanu ekološkim problemima (treba se sjetiti i crnih plamenaca premazanih katranom, što se svojedobno vidjelo na umjetnikovoj izložbi u Laubi, koja i nije bila tako davno).
Slika, pak, "We are all coming from somewhere" iz 2012. godine, ulje na platnu, prikazuje životinje, krave i kozliće, kako odmaraju na krevetima, doduše na podu, no na krevetima sa šarenom, pomalo neurednom posteljinom. Spavaju tu i ljudi pod dekama, sirotinjskim. Slikar ponovno fino nijansira boje, naročito smeđu. "WTF is Rudy" slika je na kojoj su dječje igračke i palete potrošene boje. Slijedi, potom, slika koja ima poprilično dugačak naslov: "Tarring and feathering - katran i perje, kazna, pravda, osveta, izgon, javna kritika, nepovratno izgubljena šansa, osuda, nemogući pokušaj leta ako je okrenuta naopačke... tarot-slika koja govori o tome da je došlo vrijeme da nitkovi plate..." Tehnika je sljedeća: katran, ulje, uljani pasteli, crni emajl, akril i BLK 3.0 na platnu. Flamingosi su sada crni, nisu ružičasti, ekološka je katastrofa. No, hoće li nitkovi platiti za to, kako se umjetnik pita? Cinično bih rekla da - nema šanse. Vjerujem da bi se Šumonja složio sa mnom.
Duhovit je naziv slike "Wood Wide Web", sleđa vidimo muškarca u šumi, u prvom planu su odbačene dječje igračke, poveći Paško Patak. Čovjeka sleđa vidimo na golemom plastičnom otpadu, uz njega je i ptica. Nije jedini, pritom valja reći, koji koristi ove motive. Primjerice, igračke su se, među mnogima, znale naći na slikama Martine Grlić, kao i Stjepana Šandrka, a ružičasti flamingosi na slikama, primjerice Maje Bachler, koja ih je češće slikala kao napuhance, u jednom posve drugom kontekstu (na slikama Šumonje također se nazire jedan napuhanac, no on je u kontekstu devastiranog okoliša, ekološke katastrofe).
"La Festa Dopo La Partenza Degli Umanoidi", 2022., ulje na lanu, 202 puta 260 cm, "Plastic God from the woods", 2022., ulje na lanu, 210 puta 260 cm/nakon odlaska ljudi, sve su to platna koja ne pružaju lijepu sliku. Ono što daju naslutiti kraj je, kataklizma. Nema više.
Zadnja slika, smatra sam umjetnik, daje odgovor, odnosno pokušava, na pitanje: "Zmija koja je zavela i prevarila Evu povezana je s osjećajima iskušenja, seksa, s upitnom vjerom i nečime što staje između vas i vaše religije... Zmija, koja je probudila sumnju, učinila je da čovjek padne u grijeh te raskine izravni odnos s Bogom, postala je amblem zla. Pitanje ‘Kako sjebati zmiju?‘ je ontološko, a pomalo i kozmogonijsko..."