Ovaj su se vikend u više medija pripovijedale priče oko spomenika u Murskom Središću. Pisalo se kako je riječ o skulpturi koja napokon, nakon svih njih koji nisu, sada ipak nalikuje pokojnom Franji Tuđmanu. Imala sam osjećaj, dok sam čitala sve te naslove i tekstove, da smo narod inače nesposoban napraviti skulpturu koja nekome nalikuje, da kipari nisu u stanju savladati zadatak portetistike kojeg inače uče na prvoj, eventualno drugoj godini, pa je zato realistički spomenik novinska vijest, te da je jedini zahtjev suvremene spomeničke skulpture realizam i ništa drugo, odnosno, da smo se vratili dva stoljeća unatrag, u 19. stoljeće kada je uistinu realizam u prikazivanju spomenika bio temeljni uvjet.