Petar Kalinić, pilot, bio je u ratnim zrakoplovstvu, karijeru je započeo pedesetih godina prošlog stoljeća. Školovao se na samom početku na dvosjedima Ikarus Aero, potom prelazi na borbene lovce sovjetske proizvodnje, među kojima je znameniti dvorilac Polikarpov Po-2. Odlikovan je ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima, a umirovljen je u činu potpukovnika. U članku o njemu na Wikipediji, jednom od rijetkih koji se mogu pronaći, Kalinić stoji uz avion u letačkom odijelu.
Petar Kalinić otac je Pavla Kalinića, pročelnika Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba. Hobi Pavla Kalinića je sakupljanje malih drvenih aviona koje su oslikali poznati hrvatski umjetnici, od Ivana Kožarića, Đure Sedera, Marije Ujević Galetović, preko Zlatka Kesera, Željka Senečića i Nikoline Ivezić, pa sve do slikara najmlađe generacije poput Zlatana Vehabovića i sl.
Kalinićeve opsesije
Kaliniću je nakladnik Profil upravo izdao knjigu u kojoj je 67 tako oslikanih aviona, a zove se "Let za umjetnost". O tim avionima u knjizi pišu danas pokojni Tonko Maroević, potom književnici Zoran Ferić i Ivica Prtenjača te povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač. Svaki umjetnik dobio je drvene aviončiće od Kalinića, oslikao ih i nazvao kako je sam poželio, pa tako primjerice slikar Matko Vekić svoje crno-bijelo oslikane aviončiće naziva "Kalinićeve opsesije". Pavle Kalinić nam govori: "Počeo sam sakupljati ove avione negdje prije desetak godina, možda i više. Imam 80 primjeraka, od toga sam 67 objavio u ovoj knjizi".
Može li se sjetiti koji su mu prvi oslikani avioni, pitamo ga?
"Zapravo i ne. Mislim da su ih oslikali Bane Milenković ili Vatroslav Kuliš".
Nema, kaže, omiljeni model, "svi su mi jednako dragi". Umjetnici su u pravilu dobili dva drvena aviona za intervenciju, a svaki bi na njih intervenirao kako bi poželio. No neki su umjetnici, poput Petra Barišića, uz ponuđena dva, oslikali i više aviončića. Svi su ti maleni dvokrilci identični, oslikali su ih, dakle, mahom domaći umjetnici, ima nekoliko i stranih. Aviončiće nabavlja u Zagrebačkoj zajednici tehničke kulture. Istih su dimenzija, 19 centimetara su dugi, devet centimetara visoki i s rasponom krila od 15,5 centimetara.
Neki su se umjetnici odlučili na pisanu riječ. Tako, primjerice, kipar Dalibor Stošić na jednom avionu ispisuje "Drugu Kaliniću", a na drugom "Gospodinu Kaliniću", a slikarica Paulina Jazvić piše "Ajme meni, nije mi dobro!". Nedavno preminuli kipar Ivan Kožarić išarao je ove avione i napisao "Sa zemlje, vide se samo odozdo". Nikolina Ivezić, pak, prisjetila se pin up djevojaka iz pedesetih godina, koje su se često fotografirale uz ratne avione, pa avione radi "s malom dozom humora i provokativnosti s obzirom na to da izvode peep show u zraku, na krilima aviona". Poznati, pak, street art umjetnik Slaven Kosanović Lunar avione je oslikao sprejem crvene i plave boje.
Neki su umjetnici i napisali tekstove u kojima su se prisjetili svojih mladalačkih interesa za avione. Među njima je i naš doajen Đuro Seder: "Kao dječak volio sam jako avione. Avion mi i danas znači uzlet u visinu i slobodu. Na mojim slikama i crtežima često se nađe zrakoplov, obično dvokrilac. Sjećanje na mladost. Avion je meni uopće sinonim za radost". Svojih neuspjelih pokušaja letenja prisjetio se i umjetnik Zoltan Novak.
'Obadva su pala'
Mirko Ilić, koji živi u Americi, oslikao je ove avione krvavo, tumačeći: "Mene, vjerojatno zbog loših holivudskih filmova o Prvom svjetskom ratu, dvokrilni avioni asociraju na rat. Ista ta asocijacija javila mi se kad su mi iz Hrvatske došla ova dva aviona. Hrvatska, rat, dva aviona. Prva asocijacija i inspiracija bila mi je rečenica: "Obadva, obadva, oba su pala".
Ideja je da se ti avioni jednom izlože, na ogledalima, kako ih zasad pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba i čuva, pa zaključimo riječima književnika Zorana Ferića: "I neka buduća djeca, koja možda nikad nisu posjetila galeriju, tako će vidjeti retrospektivu suvremenog hrvatskog slikarstva".