Udruženje hrvatskih arhitekata objavilo je nominacije za svoje godišnje nagrade. Radove je ocjenjivao stručni žiri u kojemu su bili Krešimir Damjanović, Vjekoslav Gašparović, Krunoslav Ivanišin, Iva Letilović, Dinko Peračić, Vanja Rister, Rosa Rogina i Mojca Smode Cvitanović, a bit će predstvljeni na Godišnjoj izložbi u svibnju u Zagrebu kada će biti dodijeljene i nagrade.
Za nagradu "Viktor Kovačić" za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva nominirani su:
Jašionica, ZK odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu (OGSZG) – Gruntovnica, (Davor Bušnja), rekonstrukcija i dogradnja OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga u Zagrebu (Zoran Boševski, Boris Fiolić, Željko Golubić) te Vinarija Tomac u Jastrebarskom (Tomislav Ćurković, Zoran Zidarić).
Za nagradu "Drago Galić" za najuspješnije ostvarenje na područuju stambene arhitekture na područuju stambene arhitekture nominirani su: Kuća na Pećini (Nikola Fabijanić) u Samoboru, obiteljska kuća u Kozarčevoj ulici u Zagrebu (Zoran Zidarić, Tomislav Ćurković), obiteljska kuća u Maksimiru (Jakov Matas, Grgur Butigan, Rade Trbara), POS Vis (Jani Mardešić) te stambeni blok Park Kneževa (3LHD) u Zagrebu.
Za nagradu "Bernardo Bernardi" za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenje nominirani su: Moje mjesto pod suncem – adaptacija prostora (Ana Boljar, Ida Križaj Leko, Enia Kukoč, Kristijan Mamić, Marin Nižić, Ariana Sušanj, Damian Sobol Turina) u Rijeci, poslovni prostor javne zdravstvene ustanove u Pločama (Iva Martinis) te rekonstrukcija rimskog kazališta (Emil Jurcan) u Puli.
Za nagradu "Neven Šegvić" za publicistički, kritički, znanstveno istraživački i teorijski rad na području arhitekture nominirani su:
Ana Dana Beroš, Tamara Bjažić Klarin, Vedran Duplančić, Sabina Sabljić, Nikola Škarić za dokumentarni serijal Čovjek i prostor (Zoom d.o.o. za HRT), Ante Kuzmanić, Ivan Jurić, Jere Kuzmanić za "Split 21 – Ima li grada istočno od raja?" (Izdavač: Arhitektonski biro Kuzmanić Ante d.o.o.) te Dina Vulin Ileković za "Ishodišta zagrebačkih interijera: prostori privatnosti/Origins of Zagreb Interiors: Private Spaces" (Izdavač: Vulin i Ileković).
Nagrada za životno djelo "Viktor Kovačić" ove je godine pripala arhitektu Nikoli Bašiću.
U obrazloženju nagrade, koje potpisuje Petar Kozina, ističe se kako je Bašić izuzetan arhitekt čije područje interesa pokriva kompletno područje arhitektonske struke, pa i izvan nje – od urbanističkih vizija (Zablaće, Splitorina) do scenografskih rješenja (Pozornica za Papu), od povijesnih ambijenata (tvrđava sv. Nikole i Šibenski eskalatori) do nautičkih scenarija (projekt 1244), od komercijalnih tema (Trgovinski centar Zadar, D-Resort Mandalina) do umjetničkih urbanih instalacija (Morske orgulje i Pozdrav Suncu), od stambeno-poslovnih zgrada (TIZ, Bili brig) do memorijalne arhitekture i land arta gigantskih dimenzija (Kornatski križevi), od sakralnih (Ražine, Okit, Udbina, Bili brig) do prometnih građevina (Trajektna luka Zadar).
"Pri tome je impresivna, neshvatljivo velika količina izvanredno kvalitetnih, realiziranih djela. Tim više što je sve to ostvareno u uredu koji namjerno nikad nije prelazio brojku od deset ljudi. Razlog za uspjeh vjerojatno leži u iznimnom talentu, inteligenciji i posvećenosti kojima je jednako pokrivao sve faze arhitektonskog posla od virtuoznih inicijalnih ručnih skica, komuniciranja s investitorima i javnosti, rješavanja inženjerskih detalja, do vođenja, pa i organiziranja gradilišta.
Bašić predstavlja primjer arhitekta na tragu modernističkih vremena koji samouvjereno nudi rješenja koja se postavljaju u društvu, i to u velikom mjerilu. U vrijeme kad se postavlja pitanje o relevantnosti arhitektonske profesije uopće, koja se raslojila u rasponu od hermetičnih individualnih autorskih izraza do korporativnih obrazaca funkcioniranja, Bašić na renesansni način pokriva sve uloge, od projektanta u uredu i gradilištu do javnog intelektualca, od lica iz križaljki i kvizova do profesora na fakultetu. Rijetka je, možda i jedinstvena njegova pozicija ‘‘akademika iz d. o. o.-a‘‘ koji dolazi iz ljutoga, tržišnog, a ne akademskoga, sveučilišnog okruženja".
Kozina napominje i kako je Bašićev odnos prema matičnoj zajednici također poseban. "Ima primjera kad su Arhitekt i Grad neraskidivo vezani jedan uz drugoga i nemoguće je zamisliti jednoga bez drugoga. Padaju nam na um Gaudí i Barcelona, Palladio i Vicenza. Vjerujemo da nije preuzetno tvrditi da je takav odnos između Bašića i Zadra".
Kako nadalje navodi Bašićeve Morske orgulje i Pozdrav Suncu postali su novi simboli grada kao da su oduvijek tu, na identitetskoj razini ravni crkvi svetog Donata; trajektna luka Gaženica prenijela je težište i unijela novi urbani pol u sasvim novi dio grada, a Športski centar Višnjik zaživio je kao mjesto stvarnog susreta građana izvan turističkih ruta.
"Trgovinski centar Zadar, stambeno-poslovni kompleks TIZ, blok 9 na Bilom brigu i niz drugih projekata i urbanističkih planova oblikovali su lice suvremenog Zadra. Vizionarski projekt Vrata Zadra tek čeka na svoju realizaciju".
Smatra i da je odnos prema vlastitoj sredini i kulturi suština Bašićeva rada. "Mladi arhitekti i studenti arhitekture mogu proučavati tlocrt ‘‘Bašićeva stana‘‘ na Bilom brigu, presjek zatvorenog plivališta na Višnjiku, spiralnu prostornu dinamiku crkve na Okitu, programiranje Ravnica u Zadru, organičnost hotela Nai na Dugom otoku, uživati u ‘‘siromaškom‘‘ betonu u Mandalini, inspirirati se hedonističkom i ludičkom crtom Orgulja i Sunca, ali ključ čitanja Bašićeva opusa leži u fanatičnoj usredotočenosti na vlastitu, lokalnu kulturu te opsesivnoj potrazi za autentičnošću koja proizlazi upravo iz te lokalne kulture i tvrdoglavom inzistiranju na pripadnosti njoj.
U vremenu kad je ‘‘rad na sebi‘‘ postala sveprisutna krilatica u društvu, Bašić nas svojim djelovanjem neumorno poziva da se kao zajednica preispitamo u odnosu prema vlastitoj kulturi i prostoru. I istovremeno nudi mnoštvo primjera kako to raditi. Kad sudar mora i kopna svojom imaginacijom transformira u artikulirani zvuk ili kad ‘‘siromaški‘‘ beton ‘‘na kašune‘‘ pretvara u luksuznu turističku robu, kvalitete toposa i pripadne kulture kojima se inspirira nadrastaju vlastiti značaj i poprimaju univerzalne vrijednosti", zaključuje Kozina.