U Angoulêmeu, živopisnom gradiću u jugozapadnoj Francuskoj, održava se jedan od najpoznatijih festivala stripa na svijetu, kada ga u samo nekoliko dana obiđe dvije stotine tisuća posjetitelja. U tom se gradu nalazi čak četrdeset studija za animaciju i videoigre, te u njima nastaje čak pedeset posto produkcije animacije u Francuskoj, a koja nije malena.
Najveće zbirke na svijetu
O svemu razgovaramo sa Samuelom Lévêqueom, voditeljem kulturnih aktivnosti u Cité Internationale de la Bande Dessinée et de l'Image d'Angoulême, svojevrsnim ministrom kulture svjetske prijestolnice stripa, te ravnateljem knjižnice Angoulême, koji ovih dana boravi u Zagrebu. Našli smo se za razgovor u Francuskom institutu, koji je s Ministarstvom kulture i hrvatskim ogrankom PEN-a suorganizator njegova dolaska, kao i dolaska poznatog strip-autora Cyrila Pedrose.
Samuel Lévêque na početku razgovora objašnjava nam važnost festivala stripa u Angoulêmeu, i koliko se odražava na cijeli grad. "Festival postoji od 1974., a šest godina poslije otvorena je i knjižnica. U knjižnici imamo drugu najveću zbirku stripova na svijetu, i prvu u Europi. Najveća knjižnica tog tipa, u New Yorku, ima tri do četiri milijuna primjeraka, mi ipak nemamo toliko, no imamo popriličnu zbirku.
U gradu živi i nekoliko stotina autora koji crtaju stripove. Svake godine održavamo festival stripa, kinematografije, muzike." Znači, ako odemo na kavu, primjerice, velika je vjerojatnost da ćemo za susjednim stolom vidjeti nekoga tko u svojem blokiću crta novi strip? "Upravo tako. Crtaju stripove, predaju, bave se raznim poslovima. Grad je jedinstven na svijetu upravo po tome. I to mi je i prvo upalo u oči kada sam došao u grad, kako ljudi sjede na klupama, u kafićima, u knjižnicama, i crtaju."
Samuel Lévêque u svojim je tridesetim godinama. Diplomirao je povijest, "preciznije, kolonijalnu povezanost između Francuske i Vijetnama". No, brzo je nakon diplome odlučio da će se prekvalificirati, pa je položio državni ispit za knjižničara. Iz posve je drugog dijela Francuske, sa sjeveroistoka, no kada je vidio ponudu, nije mogao odoljeti:
"Od malih nogu obožavam strip, pa je to bila prilika da spojim svoje dvije ljubavi." Na ovom je poslu već deset godina. "Godišnje nas posjeti pola milijuna ljudi. Naravno, najviše ih dođe dok je festival stripa."
Francuska, nastavlja, "ima golemu produkciju stripova. Nastojimo 'pohvatati' sve što se objavi, nešto nam poklone, nešto kupe. Imamo i raritete, koje čuvamo na za to posebno predviđenim mjestima i uvjetima, i samo ih dajemo na uvid istraživačima, ne posuđujemo ih izvan knjižnice. Imamo i bliske partnerske odnose s mnogim izdavačima, neki nam autori dolaze i na rezidencije, ugostimo pedesetero ljudi godišnje, pa nam neki i daruju svoje radove", kaže.
Kao jedan od novijih primjera spominje da im je obitelj slavnog strip-autora Gotliba nakon njegove smrti poklonila neke njegove crteže. Nastavlja: "Za nekoliko tjedana otvaramo i sjajnu izložbu o Picassu, a u suradnji s pariškim Muzejem Picasso, 'Picasso i strip'. On nije crtao stripove, no jest crteže čija je forma bliska ovoj grani. Bio je fasciniran stripom, vidio ih je kao granu nove umjetnosti.
Zanimalo ga je sve što je novo, bio je avangardist. Tada se, u to doba, strip smatrao lošom lektirom, no španjolski je umjetnik odmah prepoznao njihovu vrijednost." Kada se takva percepcija stripa, da je loša književnost, promijenila, pitamo našeg sugovornika. "Dugo se smatralo da su stripovi za djecu ili za starije ljude. Rekao bih da se dosta toga i na polju stripa počelo mijenjati nakon 1968. Nova je generacija željela stripove s ozbiljnijim sadržajem, one koji su legitimna forma umjetnosti."
Brzo je, kažemo, došao i "Maus" Arta Spiegelmana, koji je objavljen još 1980. godine u magazinu Row. Koliko je taj strip promijenio percepciju? "Puno, naročito u Francuskoj. Ne bih rekao da se percepcija nakon 'Mausa' promijenila toliko u Americi, jer se tamo zapravo strip već niz godina prije nije smatrao lošom umjetnosti. No, u Francuskoj jest, i to uveliko.
Bio je to pozitivan šok. Tada se još smatralo, i ako je dobar, da je strip komedija. No, Spiegelman je progovarao o povijesti, osobnim stvarima, dubokim temama."
Nova afrička scena
Koji je trend u svijetu stripa, pitamo našeg sugovornika, jesu li popularnije grafičke novele ili "klasični stripovi": "Ako me pitate za popularnost, u Francuskoj su najpopularnije mange. Čitaju se i dalje, vrijeme ih nije pregazilo, klasici, 'Lucky Luke' i 'Asterix i Obelix'. Da, popularne su i grafičke novele. Neki ljudi koji ih čitaju u Francuskoj za sebe neće reći da su ljubitelji stripa. No, grafičke novele jesu strip."
Je li Francuska, dakle, svjetski centar stripa? "Mislim da je čitav svijet centar stripa. Vremena su se s globalizacijom, internetom poprilično promijenila. Primjerice, u isto vrijeme kad i Picassovu, imamo izložbu o afričkom stripu. Posljednjih desetak, petnaest godina kod njih se pojavila sjajna scena. Željeli smo njihove radove pokazati publici koja za sebe vjeruje da živi u centru svijeta stripa. Sve je danas globalizirano. Mnogi francuski autori rade za Marvel, kao i talijanski."
Ide li on, dakle, na posao čitati stripove, pitam Lévêquea, sastoji li se od čitanja stripa njegov radni dan. Smije se: "Bilo bi sjajno da je tako. No, mi imamo čak tri knjižnice, istraživački centar, kolekciju rijetkih stripova, javne knjižnice, sve to treba koordinirati, uz mnoge kulturne aktivnosti. Bojim se da je strip koji najčešće čitam Excel tablica. No, naravno da uživam u stripovima. Od mlađih autora, sviđa mi se što radi Pénélope Bagieu, no zapravo mi je teško izdvojiti što mi se sviđa."