Ne držati niti ostavljati bilo kakvo smeće ili otpatke ispred ili iza zgrade podignute na posjedu, osim u odgovarajućem spremniku, i to samo na dan koji je za prikupljanje otpada odredila lokalna vlast, i pohranite takve posude na za to predviđenim mjestima, osim na dan sakupljanja." Ovo pravilo izlistano je pod rednim brojem 16., boldanim slovima, i nije na stranicama Grada Zagreba nego jednog drugog grada, i nije ga odredio zagrebački gradonačelnik nego jedan drugi "vizionar". Grad se zove Poundbury, a vizionar je nekadašnji princ, a današnji kralj Charles III.
I prije Tomaševića, dakle, o otpadu su odlučivali i promišljali i drugi koji su gospodarili posjedima i gradovima. Charlesov Poundbury pod posebnim je povećalom ovih dana. Jer, što će sada biti s gradom koji je počeo graditi na svom posjedu u Južnoj Engleskoj 90-ih godina prošlog stoljeća i koji je trebao biti ogledni primjer kako bi arhitektura trebala izgledati u Velikoj Britaniji nakon što je sjeo na tron i neće, logično, imati više vremena baviti se pitanjima do kojih mu je, kako je rekao u svom prvom govoru, jako stalo.
Feudalni Disneyland
"Ako se Charles nekad nadao transformirati britansku arhitekturu tako da više sliči poundburyjevoj, sada će morati sjediti i nijemo promatrati. U tom bi slučaju Poundbury mogao završiti kao najznačajnija kraljeva arhitektonska ostavština", piše The New York Times u opsežnoj reportaži posvećenoj "neobičnom gradu koji je sagradio Charles". Poundbury je eksperimentalno urbano proširenje na periferiji Dorchestera - povijesnog grada u Dorsetu. Trebao bi biti dovršen 2025., a trenutačno u njemu živi otprilike 4500 ljudi. Grad je prethodnih godina često ismijavan kao prinčeva igračka, arhitektonski tematski park i feudalni Disneyland, no za Charlesa upravo Poundbury predstavlja sve ono u što on vjeruje kada je riječ o urbanizmu i arhitekturi te uspješno "razbija kalup konvencionalne stambene izgradnje".
Ono što je karakteristično za ovaj grad je da je sav osmišljen prema Charlesovu ukusu i sve su građevine projektirane u povijesnim stilovima, niti jedan nije mlađi od stotinu godina. Na središnjem Trgu Kraljice majke nalazi se golema neoklasična stambena zgrada, obojena u jarko žuto i ukrašena romaničkim stupovima, koja više djeluje kao da je u Sankt Peterburgu nego u Engleskoj. Nekoliko minuta hoda dalje nalazi se nekoliko redova "georgijanskih" kuća, neke s lažnim tornjevima sa satom, tu je zatim i nekoliko "viktorijanskih" skladišta od crvene opeke, sagrađenih prije nekoliko godina, pa ružičasta građevina koja podsjeća na dvorac, s modernim zimskim vrtom. Na ulicama nema prometnih znakova niti signalizacije, a građevine od betona ili tornjevi od stakla kakvi se mogu vidjeti u Londonu prava su rijetkost, jer Charles naprosto ne voli modernu arhitekturu i betonski dizajn koji je osakatio, kako je više puta istaknuo, mnoge britanske gradove. Njegovim gradom stoga vladaju posebna pravila.
Na primjer, stanovnici Charlesova grada ne smiju obojiti svoj dom bojom koja je drukčija od izvorne "bez pristanka Njegovog Kraljevskog Visočanstva". Zatim stanovnicima nije dopuštena TV antena ili satelitska antena. Ove je godine jednoj stanovnici Poundburyja naređeno da ukloni gotovo 100 biljaka u teglama koje je držala pred svojom kućom jer nisu odgovarale očekivanoj i vrlo jasno definiranoj estetici. Charles je navodno sudjelovao u svakom i najmanjem detalju dizajna, sve do kvaka na vratima.
Na službenim stranicama grada u pravilniku iz 2019. godine, sve u svemu, navedeno je 17 propisa. Prvo se odnosi na boju fasada, drugo propisuje da se ne smiju vršiti nikakve preinake ili dodaci u ili na vanjštini nekretnine (uključujući posebno prozore i prozorska stakla i vrata), ne smije se niti bojati izvorno neobojanu žbuku ili kamene elemente, kao ni podići bilo kakvu strukturu na posjedu bez pisanog odobrenja Njegovog Kraljevskog Visočanstva.
Pod točkom tri piše: "Ne činiti, dopustiti ili trpjeti da se čini u ili na posjedu bilo što što bi moglo biti ili postati smetnja ili uzrokovati štetu ili neugodnosti Njegovom Kraljevskom Visočanstvu ili vlasniku ili vlasnicima bilo kojeg drugog dijela zemlje koji je sastavni dio imanja".
Također mora se "dopustiti Njegovom Kraljevskom Visočanstvu i vlasniku ili vlasnicima bilo kojeg drugog dijela zemljišta koje se nalazi u posjedu da imaju pristup posjedu i ulazak u posjed uz prethodnu obavijest u svrhu ispitivanja stanja posjeda, popravka bilo koje stambene komercijalne nekretnine ili drugi dio imanja, ispunjavajući sve obveze prema ovome ili prema prijenosima drugih stanova i za slične svrhe." Ne smije se ni podizati bilo kakva dodatna ograda ili zid ili mijenjati ili povisiti ili dopustiti da se mijenja ili podiže visina bilo koje ograde ili zida.
Posebna je pažnja posvećena hortikulturi pa se tako ne smije sakatiti ili ukloniti ili na bilo koji drugi način oštetiti ili dopustiti da bude sakaćeno, uklonjeno ili na bilo koji drugi način oštećeno bilo koje drveće i/ili grmlje koje se može saditi unutar granice posjeda.
Opsesija arhitekturom
Ne može se podizati ili dopustiti postavljanje reklamne ploče s natpisom ili natpisa bilo koje vrste u bilo kojem prozoru na posjedu ili na vanjskoj strani posjeda ili tako da bude vidljiv izvana na posjedu, osim: jedne ploče razumne veličine s oglasom da je nekretnina na prodaju i (u slučaju stana) postojeći kućni broj i, ako je potrebno, naziv posjeda na pločici veličine i položaja koje je prvo odobrilo Njegovo Kraljevsko Visočanstvo.
Stanovnici Poundburyja prema pravilniku ne smiju držati ili dopustiti držanje psa ptičara ili druge životinje na posjedu (osim uobičajenih kućnih ljubimaca) i ni u kojem slučaju ne držati psa ptičara ili druge životinje koje bi mogle smetati vlasniku ili korisniku bilo koje druge imovine koja se nalazi u posjedu.
Zabranjeno je da karavani s prikolicom, motorizirani karavani ili druga slična pokretna vozila budu parkirana na bilo kojem parkirališnom mjestu bez pristanka Njegovog Kraljevskog Visočanstva.
Charlesova opsesija arhitekturom, međutim, nije od jučer. Gotovo četiri desetljeća pokušavao je utjecati na britanski urbani krajolik kroz svoje govore i knjige u kojima je napadao modernu arhitekturu te isticao alternative temeljene na klasičnim arhitektonskim stilovima. Naravno, u tom svom cilju naveliko je iskoristio i svoje enormno bogatstvo i zemlju. Naime, prije nego što je postao kralj, Charles je bio zadužen za Vojvodstvo Cornwall, čiji posjedi čine više od 200 četvornih milja Engleske i Walesa. Od 1987. godine izgradio je nekoliko oglednih gradova na svom zemljištu, uključujući Poundbury, kako bi pokazao da njegovi stavovi i ukus mogu funkcionirati u praksi. Charles, koji je studirao povijest na sveučilištu, rekao je u govoru 2009. da se njegov interes za arhitekturu pojavio dok je bio tinejdžer, kada je "postao duboko svjestan brutalnog razaranja" koje su britanskim gradićima i gradovima učinili modernistički graditelji svojim betonskim dizajnom.
Ipak, većina britanske javnosti nije bila svjesna te strasti sve do 1984., kada je održao govor na događaju za Kraljevski institut britanskih arhitekata. "Predugo su planeri i arhitekti dosljedno ignorirali osjećaje i želje mase običnih ljudi u ovoj zemlji", rekao je. "Arhitekti su projektirali domove za kritičare, a ne za stanare", dodao je Charles, "i ispunjavali su horizont Londona jednim za drugim divovskim staklenim panjevima".
Deset načela
Charles je svoju arhitektonsku filozofiju iznio tri godine nakon tog govora u knjizi pod nazivom "Vizija Britanije". U njoj je napisao da bi se arhitektura zemlje trebala usredotočiti na povijesne i regionalne stilove i oduprijeti se "puzajućem raku" modernizma. Također je iznio 10 arhitektonskih načela, uključujući da zgrade ne bi trebale dominirati krajolikom, da bi trebale biti sagrađene od lokalnih materijala kako bi se smanjio utjecaj na okoliš i da bi trebale imati ograđene prostore i dvorišta kako bi se potaknuo osjećaj zajednice. Urbanistički plan Poundburyja osmislio je, inače, luksemburški arhitekt Leon Krier - zagovornik tzv. novog urbanizma, pokreta koji veliki fokus stavlja na pješačke četvrti i ekološki prihvatljive prakse. Mnoge zgrade na Trgu Kraljice majke djelo su pak britanskog arhitekta Quinlana Terryja koji vjeruje, kako je izjavio svojedobno u jednom intervjuu, da je Poundbury priča o uspjehu: pokazao je da su klasične građevine "lakše za oko" i da su bolje od brutalne, moderne arhitekture
Međutim, nije sve prošlo bez kontroverzi - 2008. godine bivša ministrica laburističke vlade Hazel Blears rekla je da je grad rođen više kao ego trip nego "briga za stanovnike".
I neki ugledni arhitekti također nisu bili nimalo impresionirani njegovim izgledom. Među njima je i David Chipperfield koji je pohvalio mnoge ideje primijenjene u Poundburyju, poput one da zgrade trebaju imati mali utjecaj na okoliš. No, prema njegovu mišljenju, problem je u tome što su mnogi projektanti koji su bili inspirirani Poundburyjem zanemarili šire ideje i usredotočili se jednostavno na miks povijesnih stilova pa "sada diljem Engleske imamo male tradicionalne građevine, ali bez pojma javnog prostora, bez ideje o zajednici ili okolišu."
Ipak, mnogi stanovnici grada smatraju da će Charles, sada kada je postao kralj, najvjerojatnije prestati voditi kampanju protiv arhitekture koja mu se ne sviđa ali i da se sigurno neće preko noći odreći svog voljenog Poundburyja. Za sad je, međutim, nejasno, prema pisanju britanskih medija dijeli li i princ William, novi Vojvoda od Cornwalla i gospodar Poundburyja, očevu strast prema urbanom planiranju. q