Drvored na krovu koji okružuje poveći prostor za koncerte i performanse ideja je japanskog arhitekta Soua Fujimota za Laubu, poslovni i izložbeni prostor na zagrebačkom Črnomercu, nekadašnju konjušnicu.
Suradnju predstavljaju na izložbi "Započeta priča" koja će se moći pogledati danas od 19 sati te u nedjelju u Laubinu izložbenom prostoru. Prije toga, projekt će biti premijerno predstavljen u sklopu Dana Orisa, koji se umjesto u Lisinskom, održavaju online, a gosti su im mnogi poznati arhitekti, primjerice, od Tadao Anda, japanskog arhitekta koji je među ostalim preuredio bivšu carinarnicu u Veneciji za modnoga maga Francoisa Pinaulta pa do Normana Fostera, autora Gherkina iz Londona, koji će govoriti o budućnosti gradova nakon pandemije, a koja je prema njegovu mišljenju, svijetla u urbanističkom pogledu (podsjeća na poboljšanja u urbanizmu nakon pandemija kuge i španjolske gripe).
Oblik elipse
Jedan od trenutačno najpoznatijih svjetskih arhitekata Fujimoto i vlasnik Laube Tomislav Kličko susreli su se prvi put prije tri godine. Kako nam govori Kličko: "Ovog mi je arhitekta preporučio Andrija Rusan. Prije tri godine Fujimotu smo kupili avionsku kartu i došao je u Zagreb. Na početku nisam imao prevelika očekivanja, nisam znao hoće li uopće pristati na suradnju. No, potom mi je godinu dana kasnije u Dubrovniku pokazao svoje prve ideje".
Kako mu se činilo da je Fujimoto reagirao na Laubu, pitamo ga, na što odgovara: "Teško je bilo iz tih susreta zaključiti, sve je fotografirao, gledao sa zanimanjem. No, najviše ga je inspirirala priča kako je naziv Lauba uopće nastao, to je, naime, lokalni naziv za kružni drvored korišten u Vrbovcu, gdje smo se igrali kao djeca". Na krovu je, dakle, oblik elipse. No, izvorno je Fujimoto dao tri prijedloga. Kako govori Kličko, "elipsu, toranj i oblik zalaska sunca, a ja sam se odlučio za prvi prijedlog". Govora je bilo i o boji: "Predložio sam mu Laubine boje, to su crvena i crna. No, nije prihvatio prijedlog, on se odlučio za bijelu boju, s kojom inače radi. Uvjet je za tu suradnju bio i da se ne miješamo previše u njegov posao". Kako bi se sve prilagodilo domaćim propisima, japanski se arhitekt na dnevnoj bazi čuo s Alenkom Gačić-Pojatinom, koja je radila i na prvom projektu Laube.
Česta inspiracija
Kako dalje govori Kličko, "radila su dva tima, jedan s hrvatske, jedan s japanske strane. Fujimoto je ispratio svaki dio ovog projekta, razgovaralo se o tome, primjerice, koje će nijanse bijele biti stepenice. Što se tiče drveća, prvo smo željeli zasaditi divlju maslinu, potom smo se odlučili za brezu, o čemu smo također razgovarali s ovim arhitektom". Fujimotova intervencija izvana najviše je vidljiva na krovu, do kojeg bi se dolazilo stepenicama ili liftom. U unutrašnjosti, ovaj arhitekt planira aktivirati drugi kat.
Drvo je i inače, kao i priroda, arhitektu česta inspiracija, a jedan od većih izazova na projektu bit će kako drvo zasaditi dovoljno duboko, a da istovremeno struktura ostane lagana i prozračna kako ju je zamislio autor. Što se tiče izvedbe, Kličko kaže da su uz pomoć europskih fondova uspjeli realizirati prvi dio. Sad čekaju ponovno natječaj za drugu fazu, samu realizaciju.
Lauba seže u 1910. kad ju je projektiralo građevinsko poduzeće Emil Eisner i Adolf Ehrlich. Tada je služila kao jahaonica u sklopu vojnog kompleksa austrougarske vojske, a kasnije postaje tkaonica Tekstilnog kombinata Zagreb, do 2008. Zgrada Laube danas je jedina sačuvana građevina iz vojnog kompleksa, zaštićeni je spomeniku kulture, i to je jedan od razloga zašto su pri adaptaciji sačuvane njezine povijesne karakteristike. Unutra su i poslovni i izložbeni prostori.
Priča o zgradi kakva je danas počinje nakon arhitektonskog natječaja u ožujku 2007., na kojem je odabran projekt koji potpisuje trio na čelu s Alenkom Gačić-Pojatinom, a oblikovanje interijera i eksterijera kasnije preuzima Morana Vlahović, koja je napisala i pjesmu o toj građevini, koju je nazvala "Kuća koja se non-stop presvlači".
Fujimoto, inače, prošle je godine izabran među 23 arhitekata koji će redizajnirati Pariz, a projekt koji je zamislio nazvao je "Tisuću drveća".