Novim muralom "Razvedravanje" mladi je akademski slikar Mislav Lešić (30) razvedrio riječku Krešimirovu ulicu nadomak tamošnjeg KBC-a. Mislavovi street art radovi već su se mogli vidjeti u Zagrebu; udomaćio se na Dolcu, gdje je prije gotovo četiri godine na stepenicama koje vode do tržnice naslikao kumicu, koja je u njegovoj imaginaciji zapravo predstavljala njegovu baku, Slavonku koja nikada nije bila u Zagrebu. A onda je u sklopu Uličnog triptiha slikao i po panoima tik do stepenica; tamo je, pak, crtao tamburaše, pijetla, mrtvu prirodu...
No riječko "Razvedravanje" najveći je mural kojeg je do sada naslikao. Radio je na njemu pet dana, svaki dan po osam sati, a u njega je utrošio oko 30 kilograma boje. Bilo je to prvi puta da slika uz pomoć dizalice, koja je s obzirom na veličinu zida bila nužna.
- Mural "Razvedravanje" je poslužio kao prostor gdje sam iskazao više ideja od jednom: na prvi pogled tu prevladava odnos između smirujućeg i uznemirujućeg, lijepa djevojka u haljini toplog tona stoji ispred podloge koja je puna oblaka. Konceptualno, cilj je bio ponuditi nadu za razvedravanjem u ovim teškim vremenima; kako čestih riječkih oblaka, tako i situacije sa pandemijom – govori nam Mislav, koji je mural stvorio u suradnji s udrugom Akumulator, a koji je iznimno dobro upoznat s riječkim vremenskim uvjetima. U tom je gradu, naime, i diplomirao, i to na Akademiji primijenjenih umjetnosti.
Govori nam i više o svojem novom muralu.
- Koristeći se elegancijom secesijskog prikaza, htio sam komplementirati ne samo historicističku zgradu KBCa, već i ukazati na bogatu industrijsku povijest Rijeke koja u tom vremenu je doživljavala svoj procvat. Najveći izazov svakako je bio pristupiti samoj veličini ovog rada i savladati tehničke uvjete za izradu ovakvog zida, pošto mi je ovo bio prvi zid sa dizalicom, no vrijeme i uvjeti su me dobro poslužili i sve je ispalo odlično na kraju – govori.
Njegova umjetnost često se može vidjeti na ulici, ali bavi se i tradicionalnijim izražavanjem, slikarstvom. Rodio se u Bošnjacima, mjestu kod Županje, a Slavonija mu je neiscrpni motiv za stvaranje. Unazad nekoliko godina je počeo s projektom "Realizam ćorava sokaka", kako se zovu samostalne izložbe kojima predstavlja svoj rad.
- Kada sam se nakon fakulteta vratio u rodno selo Bošnjake, htio sam nadograditi konceptualni pristup svom radu. Zato sam se odlučio za jedinstveni spoj dokumentacije i slikarskog regionalizma. Budući da potječem iz starih šokačkih familija, osjećao sam se da u teškoj socijalnoj situaciji koja trenutno vlada Slavonijom moram nekako reagirati kako bih barem malo spasio naše bogato narodno naslijeđe. Zato sam probao uvesti u seosko slikarstvo nekakve akademske novosti, prateći što se dešava u svijetu na polju modernog realizma, ali i slijedeći unutarnja stanja koja su me navodila da dokumentiram stare kuće, običaje, ljude i općenito život slavonskog sela, ne dajući da previše "grada" uđe u slike – objašnjava svoje motive.
A inspiraciju koju dobiva od rodnoga kraja iskazuje ne samo kroz vizualne umjetnosti, nego i glazbom. Frontmen je žanrovski prilično čudnovatog benda, koji se zove Ukleti Dukat.
- Tako je, Ukleti Dukat je jedan čudni umjetnički produžetak mojeg izričaja započetog sa slikama. Pomislio sam, ako već pokušavam osuvremeniti seosko slikarstvo, možda bih mogao i seosku glazbu. To je nekakav moj pokušaj Gesamtkunstwerka koji je pospajao čudne oprečne stilove – regionalizam, secesiju, psihodeliju. To se svakako čuje i u našoj glazbi. Budući da sam veliki ljubitelj glazbe prošlog stoljeća, 60-e i 70-e su period koji vječno istražujem i kojem se uvijek vraćam. Rekao bih da temelj našeg zvuka proizlazi iz psihodeličnog rocka i surf garaže, pa se na pola puta susreće sa tamburaškom glazbom. Volio bih kada bismo još više uronili u tambure koju smo, rekao bih, tek zagrebali površno. Prošlih godinu i pol dana smo marljivo snimali i mixali, nedavno smo završili album koji bi trebao izaći uskoro, a s time će početi i jedna nova priča – najavljuje.
Mislav je, zanimljivo je, ilustrirao i preko sto naslovnica knjiga; među njima su, recimo, "Maratonac" Nebojše Lujanovića, "Tatin sin" Dine Pešuta, "Žene koje kupuju cvijeće" Vanesse Montfort... Ako na društvenim mrežama pratite njegov rad (pod imenima Čardak Studios ili Lord Chardak), vidjet ćete i da je autor etikete za županjsko domaće craft pivo Graničarsko, da je nedavno u tehnici fotokolaža napravio vodeospot za pjesmu "Oblaci" Romana D. Franta...
No u ovome je momentu najviše fokusiran na slikarski rad.
- Trenutno pripremam izložbu 19.2. u sklopu 55. Šokačkog sijela u Županji, za kojeg sam radio ovogodišnji vizualni identitet. Također pripremam i izložbu u galeriji Matice hrvatske u Zagrebu krajem travnja. U slikama trenutno slijedim dvojaki pristup, prvi od njih bi bio stvaranje djela po čistim principima realizma; bilježenje sadašnjeg modernog trenutka sela i njegovih žitelja. Drugi bi bio nešto više istraživački i otvoreniji, manipuliram stare fotografije sela na koje nailazim i u njih ubacujem nove elemente. Tako stvaram prikaz svojevrsne alternativne povijesti – kaže.