Slikar Lovro Artuković priredio je svoju do sada najbolju izložbu. Otvara se večeras u Modernoj galeriji, jučer je predstavljena novinarima. Izložbu je, zapravo, organizirao Umjetnički paviljon, no kako se zbog potresa do daljnjeg ne koristi, preseljena je u susjednu galeriju. Artuković od početka dvijetisućitih živi i radi u Berlinu, atelje ima u umjetničkoj četvrti ovog grada koju pomalo sustiže gentrifikacija.
U Zagrebu izlaže svakih nekoliko godina, a od posljednje njegove izložbe prošlo je otprilike pet godina. Ne stvara puno, i na svakoj od njegovih izložbi primjetan je zaokret u promišljanju slike. Na novim je Artukovićevim slikama mnoštvo detalja, puno više nego ranijih godina. Iako nije bio siguran do zadnjeg trena, u Zagreb je iz Berlina srećom uspio doputovati na otvaranje. Nije krio zadovoljstvo zbog toga.
Autoportret iz budućnosti
Umjetniku je šezdeset jedna godina. Jednom je, davno, naslikao sliku kako će izgledati kada navrši šezdeset četiri godine, i možemo reći da on već pomalo nalikuje tom autoportretu: dobro je predvidio kako će izgledati u svojim šezdesetima. Naziv je izložbe u Modernoj galeriji "Usporavanje". Međutim, kako tumači sam umjetnik, nije riječ o procesu starenja te, kao posljedici, usporavanju.
Njegovim riječima: "Mislim da razloge ne treba tražiti u tome što starim i postajem sve sporiji. U slikama se, naime, množe detalji, a način na koji slikam – to bezbrojno premazivanje jednog te istog mjesta na slici lazurom da bih dobio željenu prisutnost i gustoću naslikanog – uzima sate i sate koji nekako neprimjetno prolaze."
Sjedi danima pred jednom slikom, prepričava dalje, zarobljen jednim jedinim detaljem, i promišlja kako bi trebao ubrzati svoj slikarski postupak, "primjerenije dobu u kojemu se sve odvija sumanutom brzinom", pitajući se hoće li itko uopće imati strpljenja i koncentracije upustiti se u promatranje njegovih slika sa "staromodnim, sporim užitkom". Slike Lovre Artukovića proizlaze iz njegove okoline, iz životnih okolnosti, te na svoj način svjedoče o njegovu životu u Berlinu.
Variraju u dimenzijama, od golemih formata do malih intimističkih platana. I sam umjetnik će reći da nije manifestni autor, već stvara kako ga život nosi, to jest da život utječe na način na koji slika. Izložba je podijeljena u nekoliko slikarskih cjelina. Prva se cjelina zove "Zlatne folije i odrazi".
Privukla ga je sposobnost zlatne folije da iskrivljeno zrcali okoliš. Modeli, protagonisti, tako se na slikama iz ove cjeline više naslućuju nego razabiru. I jedan mali "detalj": na slici "Odraz u zlatnoj foliji" kustosica izložbe Leonida Kovač izbrojala je 423 pravokutnika. To je prvi ciklus koji se pokazuje na izložbi, sasvim se razlikuje od ostatka izložbe, i mogao bi stajati i samostalno, a ima i neku mitsku dimenziju, koju umjetnik potencira i nazivima, "Biće iz bajke", "Zarobljeni duh", "Io i Jupiter" i slično.
Posjeti ateljeu
Kada se umjetnik uselio u svoj atelje u berlinskoj četvrti Kreuzberg - koja je bila na lošem glasu, a danas je jako hype - u neposrednoj su se blizini industrijskog dvorišta, gdje su nekad bile radionice tvornice strojeva, nalazili ponajviše dućani u kojima su se prodavali ukradeni mobiteli, a sad je sve puno ateljea i studija za jogu. Svoje berlinsko društvo koje zalazi u taj atelje, a mnogobrojno je, već je ovjekovječio na nekoliko slika, među kojima je najpoznatija "Potpisivanje deklaracije...", o kojoj je svojedobno i Igor Mirković snimio film.
Svojim se berlinskim društvom Artuković bavi i na ovoj izložbi. Naime, desetak slika na izložbi objedinjeno je pod nazivom "Posjeti ateljeu", a koje Artuković tumači: "Može se bez pretjerivanja reći da su gotovo svi posjeti mom ateljeu uredno zabilježeni na slikama. Vrlo je malo ljudi iz kruga mojih prijatelja i znanaca za koje se još nije našla neka uloga, razlog da budu naslikani", kaže, dodajući: "Slikarstvo je po sebi samotnjačko zanimanje, a moje slike trebaju ljude. Stoga se druženje u ateljeu, pa premda to bila i obična pijanka, može smatrati dijelom stvaralačkog procesa. Da se poslužim analogijom sa svijetom prirode: čini mi se ponekad da se u simbiotskoj vezi s ateljeom pretvaram u muholovku. Posjetitelji rado dolaze privučeni atmosferom prostora, ne sluteći da će mi kad-tad morati pozirati."
No, za razliku od muholovke, dodat će, iz ateljea svi odlaze živi i zdravi. Manjih dimenzija i u ovalnom obliku u ovom je dijelu izložbe predstavljena moderna verzija mrtve prirode i portreta, "Djevojka s jabukom". Velikih dimenzija slika je "Anne" koja umjetniku u bijeloj košulji pozira u ateljeu. "Runar" je naslikan u sportskoj odjeći i s mnogim tetovažama po tijelu: svi su protagonisti poprilično živopisni.
Umjetnik u baru
Ciklus "Izlet" nastao je u trenutku kada je sanjao da je s pjevačem grupe Victim of Women Intolerance na izletu u Brandenburgu. Ne zna odakle naziv koji mu se pojavio u snu, na internetu nije pronašao ime takvog benda. No, u snu ga je za ovaj ciklus inspiriralo sljedeće: za vrijeme vožnje oblici su se prožimali i pretapali, "dio pejsaža s drvećem odjednom bi poprimio oblik kuće ili automobila, posve raspoznatljivo, kao da su ti oblici umotani u nešto na čemu je otisnuta slika pejsaža. Sve me to jako podsjetilo na odraz šume na ulaštenoj karoseriji Mercedesa s moje slike 'Jesenski izlet'."
Posljednje poglavlje nosi naziv "Bar". Među upečatljivijim je slikama "Closing Time" s podnaslovom "Bad Thoughts". Sjajno dočarava atmosferu kasne večeri u baru, žuto noćno svjetlo, a među četvero protagonista autoportret je samog umjetnika koji sjedi za šankom. Svatko je zamišljen i u svojem filmu. Na slici se pojavljuje i djevojka u cvjetnoj haljini, koja će se pojaviti na još nekoliko slika u ciklusu, kao što su "Trenutak odsutnosti" ili "Pripovjedačica".
Pitala sam tko je ona, ostali smo na tome da je to djevojka u cvjetnoj haljini. Uz ovo poglavlje umjetnik među ostalim bilježi: "Lica se mijenjaju od večeri do večeri, od čaše do čaše, što me najčešće navede na melankolično meditiranje o prolaznosti". Na izložbi su, osim umjetnika, govorili i Branko Franceschi, ravnatelj Moderne galerije, Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona, te kustosica izložbe Leonida Kovač. Izložba ostaje otvorena do 29. studenog.