Kada samo dogovarali intervju s kustosicom u MoMA-i Anom Janevski povod je bio performans mlade hrvatske umjetnice Nore Turato koji je trebao biti početkom svibnja u tom muzeju.
No, situacija s koronavirusom poremetila je mnogima planove, a velika MoMA, kao i sve druge muzejske institucije u svijetu, do daljnjega je zatvorena. I performans Nore Turato izgleda čeka neka bolja vremena, kao i svi drugi programi. Ipak, Ana Janevski radeći ovih dana od doma kao i svi njezini kolege, odgovorila je na pitanja Jutarnjeg lista o situaciji s kojim se ovih dana suočava New York, grad koji je među najviše pogođenima u ovoj krizi.
Dotakli smo se i novog postava MoMA-e koji je ubrzo nakon svoje inauguracije zbog globalne pandemije ostao nedostupan za javnost, a u kojem su i radovi jednog hrvatskog umjetnika, Borisa Bućana. Ova 44-godišnjakinja, rođena u Beogradu, odrasla u Splitu i Italiji, s diplomom La Sapienze u Rimu i pariškim magisterijem, MoMA-inom timu pridružila se 2011. godine.
Kako se u MoMA-i ovih dana djelatnici nose sa situacijom oko koronavirusa?
- Muzej je zatvoren od 13. ožujka, kao i gotovo sve kulturne institucije u New Yorku. Od tada radimo od kuće. Neposredno prije toga moglo se primijetiti da se broj posjetitelja smanjuje iz dana u dana. MoMA-u je do sada godišnje posjećivalo 3 milijuna ljudi od kojih je 70 posto bilo stranih turista.
Muzeji i kulturne institucije u New Yorku i širom Amerike prolaze kroz tešku ekonomsku krizu, mnogi su morali otpustiti dio osoblja te je pitanje kakva je budućnost tih institucija. Svi se sad trude proizvesti sadržaj online, od privatnih galerija - koje tako organiziraju i prodaju - do velikih muzeja. Tako i ja puno vremena provodim razgovarajući s kolegama koja vrsta online sadržaja ima najviše smisla u ovom trenutku.
Mislim da je u New Yorku došlo do značajne klasne podjele, koliko god da klasno pitanje nije ovdje omiljena tema. Bogati i viša srednja klasa su odmah otišli u svoje kuće van New Yorka, srednja klasa se bori u svojim stanovima s online poslovima i školom, a niža klasa je ostala bez posla ili odlazi svaki dan na posao, razmišljajući kako da plate stanarinu i račune.
Puno umjetnika je u sličnoj situaciji. Ubrzani uvjeti života, pritisak posla i produktivnosti naglo su prekinuti u čitavom svijetu, ovdje se to također itekako osjeća. Čak i kad imate privilegij da ste zatočeni u svoja četiri zida i da vam većina dana proleti online, učestali zvuk ambulantnih sirena i svakodnevni pljesak u 19 sati kao znak podrške zdravstvenim radnicima, podsjećaju da je svugdje oko vas izvanredno stanje.
Nedavno je MoMA otvorila obnovljenu zgradu i predstavila novi postav. Koje su glavne smjernice novog postava, koje su razlike u odnosi na raniji?
- Nova zgrada MoMA-e, koja se otvorila sredinom listopada prošle godine i koju su projektirali arhitekti Diller Scofidio + Renfro (DS+R) obuhvaća 4,366.441 m2, 30 posto više prostora, odnosno više od 60 novih galerija. MoMA danas broji oko 200.000 radova iz cijeloga svijeta, iz posljednjih 150 godina, i cilj je bio stvoriti više prostora za zbirku. Novi postav uvažava kritike prijašnjeg: isključenost umjetnosti izvan Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike, nedostatak radova ženskih umjetnica te umjetnika afričko-američkog porijekla.
Više ne prati formalne sekcije kao onaj raniji te se puno radilo na kreiranju novih poveznica između radova iz moderne i suvremene umjetnosti. Picassova čuvena slika “Les Demoiselle d’Avignon” (1907) izložena je uz sliku afričko američke slikarice Faith Ringgold “American People Series #20: Die” (1967) koja se bavi rasnim nasiljem šezdesetih godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Kronološki postav je zadržan, ali je odlučeno da se izostavi podjela galerija po umjetničkim pravcima, npr. kubizam, futurizam itd., te su galerije dobile naslove na osnovu idejnih poveznica.
Osim dominacije “zapadnog kanona”, neutralnost galerijske bijele kocke često je negirala politički i socijalni kontekst umjetničkih praksi. Mislim da su u tom smislu napravljeni veliki koraci, iako je zanimljivo da se u legendama i galerijskim tekstovima i dalje ne spominju kapitalizam, komunizam ili kolonijalizam.
Također je važno naglasiti da se u sklopu nove MoMA-e otvorio i novi prostor za izvedbene umjetnosti Marie-Josée and Henry Kravis Studio. Prostor je posvećen raznim oblicima izvedbenih umjetnosti i smješten je u srcu muzeja te potpuno integriran u postav zbirke. Time se htjelo istaknuti da je performans dio ne samo muzejskog programa već i sastavni dio povijesti umjetnosti.
Kustosica ste u odjelu za medije i performans. Koji su to mediji novog doba i koja je budućnost performansa u odnosu na njegovu povijest?
- Odjel sakuplja, izlaže i konzervira umjetnost baziranu na vremenu tzv. time-based art od 60-ih na dalje. Fokus je uglavnom na videu, video i filmskim instalacijama, net i digitalnoj umjetnosti, interaktivnim instalacijama, VR te radovima baziranim na kompjuterskom kodu.
Pojam performansa je koncipiran krajem 60-ih i početkom 70-ih kada je performans prvenstveno bio umjetnički izražaj baziranim na izvođenju živog događaja te u opoziciji institucijama i umjetničkim radovima zasnovanim na objektu. Mnogi od tih radova su sada u zbirkama muzeja, kroz fotografije, filmove ili plakate, te bi se moglo reći da su izgubili subverzivni potencijal. No važno je performans promišljati kao preispitivanje socijalnih odnosa i dinamika, to mi se čini ključno i za njegovu budućnost.
Plakati Borisa Bućana zastupljeni su u novom postavu MoMA-e. Kakav je interes u svijetu za umjetnike s ovih prostora, i imaju li realno ikakvu šansu na inozemnoj sceni?
- MoMA-ina kolekcija sadrži pregršt radova umjetnika s prostora bivše Jugoslavije, a posebno iz Hrvatske, od Ivana Kožarića, Julija Knifera, Mangelosa, Sanje Iveković i mnogih drugih. U ovom postavu plakati Borisa Bućana su jedini radovi iz Hrvatske. Važno je naglasiti da nitko od grafičkih dizajnera nije dobio tako velik prostor kao što ga je dobio Bućan. Mnogi veliki muzeji, uključujući MoMA-u, zainteresirani za umjetnike koji su se probili na zapadno tržište i koji imaju komercijalne galerije iza sebe. Smatram da je naš zadatak da istražujemo i izvan toga.
Nora Turato trebala je uskoro gostovati u MoMA-i sa serijom performansa, kako je došlo do te suradnje i zašto ste upravo nju odabrali?
- Projekt Nore Turato pool 4 trebao je otvoriti seriju Studio Now, zamišljenu kao niz projekata umjetnika mlađe generacije koji nisu do sada izlagali u MoMA-i. David Maljković mi je ukazao na Norin rad i moram priznati da me odmah osvojio, a i brzo smo ustanovile smo da su nam objema mame iz Splita. Nora je razvila vrlo specifičnu formu performansa, koji je baziran na kolekciji citata iz raznih izvora, od interneta, preko novina i knjiga, do ambalaže, pa čak i email razmjena, te se bavi raznim temama od politike do seksa.
Citate potom organizira u seriju knjiga pod nazivom pool bez strukturalnog ili narativnog reda. Performans je baziran na skriptu iz poola. Njen nastup je vrlo jak i izražajan, glasan i jasan. Za MoMA-u je spremila novu knjigu pool 4 te novi performans. Knjiga je štampana i čeka u Amsterdamu. Za sada razmišljamo da li i kako da knjigu stavimo online, te čekamo bolja vremena za performans. Pitanje je koji je status izvedbenih umjetnosti u trenutku kada je fizička bliskost onemogućena i upitna te kakva će biti njegova budućnost.