Prvi svoj strip, “Pijandura Gisko”, napravio je u četvrtom razredu osnovne škole, 1984. godine. Šesnaest godina kasnije, 2000. godine, objavljuje svoj prvi strip u nekom časopisu - “Detektivi” u dječjem mjesečniku Prvi izbor. Krešimir Biuk (46), koji radi u HRT-ovoj tehnici, od tada je objavio dva albuma u sklopu izdavačke kuće Mentor, “Pumfi” te “Dabar i Los”, kao i pet albuma u Udruzi CRŠ: “Biukovo”, “Deni Sparina”, “Mala Tiki”, “Parlight Starlov”, čiji je scenarist, a osam naših sjajnih crtača je crtalo, te “Ljubav, zabit, rasvjeta”.
- ‘Mala Tiki’ zasad mi je jedini dječji album, a dječjeg sam stripa tijekom godina napravio dvjestotinjak stranica, pa bih volio da i to jednom izađe u albumima - kaže Biuk, čija se izložba dječjeg stripa može razgledati u zagrebačkoj knjižnici Špansko Sjever. Biuk ističe da nema stručnog likovnog obrazovanja, za što tvrdi da se na njegovim crtežima i vidi, ali previše voli strip, pa se ne može njime prestati baviti sve i da to želi.
Literarno umijeće
- Dobar stripaš ne mora biti dobar crtač! Kad sam to čuo od Darka Macana davno, tu sam se našao i bilo mi je puno lakše. Crtač stripa mora biti dobar pripovjedač. Strip je za mene prije svega literarna umjetnost, a tek onda likovna - otkriva Biuk, koji inspiraciju za svoje stripove nalazi u ljudima koji ga okružuju.
- Dogodi se neka meni zanimljiva situacija i ja je nacrtam. Neke svoje poznanike stavim u svemir ili ih pretvorim u životinje - priznaje Biuk, kojeg pitamo koliko mu je vremena u prosjeku potrebno da napravi jedan strip.
- Za jednu gotovu crno-bijelu stranu stripa potrebno mi je pet do sedam sati rada, ovisno o tome koliko je zahtjevnih kadrova na stranici. Posljednji strip-album, ‘Ljubav, zabit, rasvjeta’, koji ima 70 stranica, radio sam godinu i pol.
Tu se računa i pisanje scenarija za taj strip od mjesec i pol otprilike - kaže autor prvog hrvatskog stripa posvećenog meteorologiji i meteorolozima “Pretežno vedro”, koji je izlazio na HRT-ovim meteorološkim stranicama, u kojem je svaka sličnost sa stvarnim likovima - namjerna. Kako je Zoran Vakula, jedan od inicijatora ove ideje, reagirao kada se vidio u stripu?
- Zapravo, Vakule nema u stripu. Na tom stripu sam ja crtač i ‘režiser’, a Vakula je scenarist. On je prikupio anegdote iz povijesti meteorologije te me pitao bih li ja to crtao. Tako smo počeli. Stali smo, nažalost, zbog mojeg nedostatka vremena, ali namjeravam nastaviti kad uhvatim vremena za to - govori Biuk, koji je prije nekoliko godina ilustrirao i videospot za pjesmu “Crveni Ferrari” Mladena Grdovića. Je li Grdović bio zadovoljan?
Što manje teksta
- Gospodina Grdovića, na žalost, još nisam upoznao, ali sam čuo je da mu se spot svidio. Kolega Dalibor Pokec, koji je animirao i montirao, i ja, koji sam crtao, radili smo i surađivali s Grdovićevim posrednikom. Ali da bih volio na jednu bevandu s Mladenom, bih - priznaje Biuk, kojeg pitamo postoji li neka crtačka razlika dok radi strip za djecu ili odrasle i jesu li djeca ipak najveći konzumenti stripova.
- Kada radite za djecu, likovi moraju biti ili djeca ili životinje. Mogu to biti i simpatični izvanzemaljci. Djeca ne vole puno teksta u oblačićima, što je meni uvijek problem jer sam brbljav. Djecu privlači i jednostavan crtež bez puno detalja jer onda i oni mogu, ako žele, pokušati nacrtati to što vide.
A jesu li djeca najveći konzumenti stripova? Ne znam. Drago mi je kad vidim da dijete čita strip, a ne igra igricu. Prije je starijima bilo draže da dijete čita knjigu, a ne strip, ali sad sam ja ‘ti stariji’ - kaže Krešimir Biuk.