U zagrebačkom parku Maksimir predstavljena je skulptura "Uspomena", umjetnički dio doktorskog rada akademskog kipara Hrvoja Dumančića, pod mentorstvom Mire Vuce i Vere Turković. Može se pogledati do kraja listopada
Skulptura, visoka dva i pol metra, dio je, dakle, njegova doktorskog rada pod nazivom “Skulptura na temu konja kao jedna uspomena iz djetinjstva”.
"Za izlaganje nove skulpture odabrao sam Maksimir jer su u njemu odrastale brojne generacije. Park je na neki način arhiv dječjih uspomena. Ova skulptura je svojevrstan hommage prošlom vremenu, djetinjstvu i emocijama koje se aktiviraju kroz sjećanja. Doživljaj se ne bazira samo na skulpturi, nego i na ukupnom prostoru i interakciji s prostorom u kojem je skulptura smještena" objasnio je umjetnik.
Konji su oduvijek bili inspiracija u Dumančićevom umjetničkom radu, a kroz svoj dugogodišnji rad na konjičkoj skulpturi etablirao se kao međunarodno cijenjen autor, jedinstvenog i prepoznatljivog umjetničkog potpisa. Iza sebe ima osebujnu kolekciju nagrađivanih radova na tu temu. Jednu njegovu skulpturu kupio je i jedan od najpoznatijih francuskih dizajnera parfema Jean-Paul Guerlain.
O radu ovog umjetnika Miro Vuco tumači: "Konj je i glavna tema Dumančićevog kiparskog stvaralaštva. Dumančića i njegovu umjetnost najbolje možemo upoznati preko njegovih kiparskih radova konja koji su u cjelini ritmički uravnoteženi, jednostavni, a životni". Vera Turković, pak, piše:"Hrvoje Dumančić, kipar mlađe generacije likovnih umjetnika u Hrvatskoj, poznat je našoj, ali i međunarodnoj javnosti po tome što svoje stvaralaštvo veže uz motiv konja na jedinstven i vrlo zanimljiv način. Njegova trajna opredijeljenost za motiv konja, međutim, nikako nije razlog da ga brzopleto svrstamo među animaliste, koji su, istini za volju, isto tako prava rijetkost u suvremenoj umjetnosti. Dumančić, više od pukog animalizma ima rijedak privilegij da posjeduje osjećaj za nešto što drugi nemaju. On ima dubok osjećaj za konja koji proizlazi iz povezanosti s ovim plemenitim bićem još od najranijeg djetinjstva, ne samo u smislu fizičke povezanosti koja mu pomaže da majstorski izvede skulpturu konja nego i u smislu duboke psihološke povezanosti s konjem kao arhetipskim bićem koja potiče na duhovnu djelatnost povezanu s estetičkim osjećajem. Konj je Dumančiću blizak prijatelj, bliži od čovjeka, na sličan način kojim je Chris Irwin opisao u knjizi „Konji ne lažu“ duboku vezu između konja i ljudske duše".