"Djela sam kupovala zimi, otplaćivala ih ljeti. Mnogo sam se toga odrekla radi umjetnosti", rekla mi je kolekcionarka Dagmar Meneghello dok smo razgovarale uoči izložbe radova iz njezine zbirke, svojedobno u Klovićevim dvorima. Umjetnike je često pozivala i još ih poziva u svoj dom na Palmižanu u hvarskom arhipelagu. Mnogi su svoje radove, od Željka Hegedušića pa nadalje, posvetili upravo njoj. Na otoku je još od šezdesetih godina kada je, pričala je, kulturni život u Zagrebu, iz kojeg je otišla, bio življi nego danas. I zato je na neki način sebi na otok dovela kulturu. Ova kolekcionarka u zbirci ima oko tisuću djela. Otkrivala je i otkriva mlade nade, nekoć Nives Kavurić Kurtović, danas Alanu Kajfež. Ima u svojoj zbirci i mnoga djela u javnosti nepravedno zanemarenog Ivana Lesiaka.
Kako sada navodi: "Nakon više od pola stoljeća vraćam se u Zagreb kako bih lakše sredila Zbirku Meneghello većim dijelom nastalu na Palmižani. Moram odrediti njenu budućnost i pronaći joj stalan izložbeni prostor. Zbirka je rasla pedeset godina, pratila sam mlade umjetnike, slušala pomno njihove želje za promjenom. Brojni su mladi umjetnici iz metropole već davno, davno čuli moj zov, tamo negdje krajem šezdesetih, te dolazili godinama slikati u okrilju mora, udišući Mediteran. Poneki su i zaboravili te početničke morske slikarske avanture, poneki ih se sjećaju sa sjetom, a neki su im ostali vjerni čitav profesionalan život. Zbirku su kreativno bogatili i mnogi drugi umjetnici srodni njenom mediteranskim ozračju. Tako je kroz dugi niz godina kontinuiranog druženja umjetnika i kolekcionara stvoreno osebujno mnoštvo slika i kipova. Kako se radi o artefaktima koji većinom nisu prezentirani javnosti, već samo posjetiteljima hvarskog arhipelaga - oni će, vjerujem, biti zanimljivi ne samo njihovim autorima, već i njihovim poštovateljima."
Sada je palmižanska Zbirka Meneghello, nastavlja, pronašla svoj privremeni dom u susjedstvu nekadašnjeg obitavališta pisca Miroslava Krleže i njegove supruge, glumice Bele Krleža. Najavljuju se i Dani otvorenih vrata kad će se moći pogledati odabrani dijelovi kolekcije Meneghello predstavljene po nekim srodnim temama
Među njima su i djela žena umjetnica: "Kao žena, samohrana majka, koja je izuzetno teško živjela, radila i uspijevala u okolini punoj predrasuda, uvijek sam poštivala rad slikarica i kiparica, keramičarki i grafičarki te njihovu borbu za profesionalni uspjeh. U pola stoljeća sakupljanja umjetnosti bila sam prečesto svjedok žalosne sudbine velikog broja umjetnica koje su jednostavno 'nestale', prestale se baviti slikanjem ili kiparstvom. Neke su nastavile rad kao nastavnice, neke se bave ilustriranjem ili nekim drugim oblikom kulturne djelatnosti, a boja i kistovi su se osušili, i platna su ostala prazna, nestali su snovi koji su ih doveli u akademije. Projekt će nositi naslov 'Boja žeđi', što je naziv jednog od mnogih sjajnih radova velike slikarice Nives Kavurić Kurtović koje mi je posvetila. Vezalo nas je duboko prijateljstvo i poštovanje, dvije žene koje su živjele za umjetnost".