Prvo što smo, već s vratiju, ugledali crno-bijeli je portret mlade Elizabete II., a nakon samo par koraka poslužen nam je engleski čaj. Nema sumnje stoga gdje smo stigli. U zagrebačkoj smo rezidenciji Simona Thomasa, veleposlanika Velike Britanije, smještene na Gornjem Prekrižju.
Nije to, međutim, kuća kao svaka druga. Riječ je o hrvatskom dizajnu, rezidenciji sagrađenoj prije 12 godina, i potpuno samoodrživom domu.
Thomas se u nju doselio prije godinu dana, odmah po dolasku, a sada je po prvi put u svoj životni i radni prostor pustio medije.
Ima solarne panele koji služe za zagrijavanje vode. Za grijanje su zaslužni sustav toplinske pumpe te grijaće ploče u podovima, zidovima i stropu. U prostoru se koristi RecoVAIR sustav ventilacije s povratom topline koji, zahvaljujući manjoj potrebi za oslanjanjem na fosilna goriva, smanjuje ugljični otisak doma. Za održavanje vrta koristi se sakupljena kišnica, a u garaži se nalazi punionica za hibridni automobil. Čak i namještaj u službi je filozofije ove kuće. Stol u blagovaonici je, primjerice, izrađen od reciklirane drvene splavi.
Za ekološki osviješten život u ovakvoj okolini ipak nije dovoljno osloniti se samo na samu kuću. Potrebno je dati i vlastiti doprinos. S tom namjerom na umu, veleposlanik i njegova obitelj, ali i suradnici iz Veleposlanstva, recikliraju, koriste ekološki prihvatljivija sredstva za održavanje vrta te čišćenje, pri organizaciji raznih događanja izbjegavaju upotrebu jednokratnog, plastičnog pribora za jelo te rado, umjesto mesnih jela, gostima ponude veganska.
Život u održivoj kući velika je privilegija te ponos, smatra veleposlanik Thomas.
- Veoma sam sretan što živim u ovako prostranoj rezidenciji i što je mogu koristiti za razna događanja, okrugle stolove, diskusije, prijeme ili pak razgovore poput ovog, no kada bi se taj prostor grijao na plin ili ugljen ili rashlađivao jakom klimom, grizla bi me savjest. Lijepo je znati da aktivno radimo na minimalizaciji negativnih utjecaja na klimu. Rado ukazujem na povoljne karakteristike održivih kuća koje nam mogu služiti kao primjer za budućnost, a posebno mi je zadovoljstvo u takvome prostoru ugostiti rasprave o pitanjima klimatskih promjena, priznaje veleposlanik Thomas.
Briga o okolišu važna je stavka službe veleposlanika Thomasa, no jednaku joj pažnju pridaje i u privatnom životu, primarno pod utjecajem svoje djece.
- Ništa te ne podsjeti da si odgovoran za budućnost planeta kao tinejdžeri.
Svjestan je, naravno, da održiva kuća za mnoge nije opcija. Svima nama zajedničkoj ekološkoj misiji može se doprinijeti na razne načine. Bitno je, kaže, prilagoditi je vlastitim uvjetima i načinu života.
- Naravno da nije moguće živjeti u potpunosti ‘zeleno‘, nitko ne može činiti sve za okoliš, no svatko može učiniti nešto. I sitnica može napraviti veliku razliku. Najvažnije je činiti ono što je u našoj moći. Na primjer, umjesto da kupimo plastičnu vrećicu u trgovini, možemo od kuće ponijeti svoju platnenu. Ja, primjerice, zbog posla mnogo putujem te, stoga, kada sam u mogućnosti, koristim priliku da odaberem ekološki povoljniju opciju. Nedavno sam vlakom otputovao u Bratislavu, a prije toga sam njime išao i u posjet Beču.
Baš kao pojedinci, i narodi mogu svoj pristup zaštiti okoliša oblikovati oko prilika u kojima se nalaze, poput zakonitosti podneblja u kojem žive.
- Engleska može iskoristiti energiju vjetra dok se Hrvatska, zahvaljujući većem broju sunčanih dana, može više osloniti na sunce, kaže veleposlanik Thomas.
Usprkos razlikama, ekološki izazovi dotiču živote svih ljudi, inzistira veleposlanik Thomas, koji je prije dolaska u naše krajeve službu obavljao u Zimbabveu.
- Tamo su klimatski izazovi još očigledniji. Mnogo ljudi živi u siromaštvu te ovisi o poljoprivredi. Hoće li biti kiše, koliko je ljeto predvidljivo, kako će temperature utjecati na usjeve, pitanja su koja imaju konkretne posljedice na živote ljudi, objašnjava veleposlanik.
-Krize koje su se nekada događale jednom u generaciji, sada su sve prisutnije i sve češće. Na nekim prostorima klimatska kriza rezultira poplavom, u nekima požarima ili visokim temperaturama, no sve ih povezuje potreba za međunarodnim konsenzusom i hitnom akcijom, zaključuje.
Percepcija hitnosti neke aktiviste navodi na dramatične poteze. Nekima, poput neumoljivih blokada prometa, globalni ekološki pokret Extinction Rebellion izazvao je podijeljena mišljenja, no veleposlanik Thomas njihovu ljutnju razumije.
- Moramo poštovati zakon, ali trebamo biti ljuti i protestirati jer se radi o nečemu što utječe na sve nas. Ukoliko smatramo da vlade nisu dovoljno učinile kako bismo bili na dobrome putu, u redu je da ih pozovemo na red. Kada se vlade suočavaju s trenutnim krizama poput visokih cijena življenja, pandemije ili rata u Ukrajini, lako je smetnuti s uma dugoročne ciljeve. Ipak, ne možemo birati između kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Moramo voditi računa i o jednima i o drugima. Čak i rat u Ukrajini nas podsjeća na to. On je svakako razotkrio ludost oslanjanja na fosilna goriva, i to iz samo jednog izvora, te pokazao da takav razvoj događaja itekako može rezultirati destabilizacijom te zaprijetiti opskrbi hranom. Geopolitika i klimatska pitanja su usko povezani, a borba za održivu budućnost je nužnost, naglašava veleposlanik Thomas koji je posebno ponosan što strast prema zaštiti okoliša dijeli i cijelo njegovo Veleposlanstvo koje je prošlo "The Carbon Literacy" trening te postalo prvo klimatski pismeno Veleposlanstvo.
Osim brige o okolišu, kojem daje svoju punu pažnju, Thomas podupire niz drugih projekata i aktivnosti na polju obrazovanja, kulture te biznisa.
Posebno se rado prisjeća velike proslave povodom tridesete godišnjice uspostave diplomatskih odnosa između naših dviju zemalja te vojne suradnje između Crvenih Strijela (Red Arrows), akrobatske grupe Britanskog kraljevskog zrakoplovstva, i Krila Oluje, akrobatske grupe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Tom je prilikom, pokazuje nam fotografiju zabilježenu na mobitelu, na nebu iznad Zadra iscrtano veliko srce.
Iako je povodom rođendana kraljice Elizabete II. i Platinastog jubileja te Wimbledona poželio biti uz svoje sunarodnjake, ispunjeni raspored ne ostavlja mu puno vremena za nostalgiju. Fokus mu je na brojnim vrijednim aktivnostima zahvaljujući kojima putuje diljem Hrvatske te upoznaje našu zemlju, kulturu te ljude iz raznih profesija i domena. Zanimljive su mu silne regionalne razlike koje postoje na nevelikom prostoru, no svima je, primjećuje, od Pule i Samobora do Varaždina ili Vukovara, zajedničko jedno - gostoljubivost.
- Neovisno o tome jesam li ih upoznao zahvaljujući poslu ili u svakodnevnom životu, ljudi su u pravilu izrazito gostoljubivi. Ta je toplina prisutna svugdje gdje dođem. Ipak, posebno se ističe Vukovar, koji me se dojmio zbog očitih emocionalnih razloga, ali i stoga što nikada prije nisam primio toliki broj poziva na ručak u jednome danu, kaže.
Velike razlike između Britanaca i Hrvata ne vidi, a s kulturološkim i drugim neslaganjima nije se susreo. Jedino značajno neslaganje je, kaže kroza smijeh, ono oko stava o tome je li bolja hrvatska ili pak engleska nogometna reprezentacija.
Ono malo slobodnog vremena što mu preostaje rado provodi uz obitelj i narančastog mačka čije je ime inspirirano crtanim filmom ‘Profesor Baltazar‘, a kojega je udomio iz Hrabrih njuški. Kada mu se pruži prilika, dan voli provesti u prirodi. Vikend je dobra prilika za odlazak na Sljeme, u Samoborsko gorje ili na Risnjak. Prirodne ljepote Hrvatske još jedan su podsjetnik na važnost zaštite okoliša. Najdraže su mu duge šetnje nakon kojih bi se, da je u Engleskoj, nagradio odlaskom u seoski pub.
No zadovoljstvo dolaskom u Hrvatsku stupilo je na snagu i prije susreta s druželjubivim ljudima te istraživanja prirodnih ljepota. Da je dolazak u Hrvatsku bio dobra ideja, veleposlanik koji potječe iz okolice Kenta shvatio je još dok je bio u Engleskoj.
Kada je doznao kamo ga služba vodi, s obitelji je posjetio Borough Market, slavnu londonsku tržnicu koja okuplja okuse iz brojnih dijelova svijeta.
- Probali smo kulen, paški sir i maslinovo ulje. Hrana nam je bila prvi doticaj s Hrvatskom. Deset minuta bilo je dovoljno da shvatimo da će nam u Hrvatskoj biti dobro, priznaje te dodaje da se još sjeća svog prvog dalmatinskog crnog rižota, slavonskog kulena te istarskog teranina, koje je probao u Hrvatskoj.
Otkad je u Hrvatskoj istražio je, među ostalim, i hrvatsku povijest. O zemlji je učio i kroz posjete pulskoj Areni i Muzeju vučedolske kulture. Upravo ta fascinacija poviješću, kulturom te jezikom drugih zemalja i naroda, uz želju da doprinese zajednici, ucrtala mu je put u diplomaciju.
Veleposlanika Thomasa u Hrvatskoj čeka još puno izazova, a jedan od njih svakako je savladavanje jezika. Hrvatski je počeo učiti prije negoli je uopće stupio na naš teritorij. Dva mjeseca prije dolaska uz pomoć dviju se lektorica upustio u učenje preko Zooma. I iako je za duboko poznavanje jezika potrebno vrijeme, veleposlanik Thomas već sada se može ponositi naučenim...