Kada smo pisali o izložbi plakata na temu Tolerancije, koje je Mirko Ilić postavio na ogradi Botaničkog vrta, u suradnji s PMF-om, ŠPUD-om i još par institucija, naš znameniti dizajner s američkom adresom prigovorio mi je u telefonskom razgovoru - s punim pravom - jednu stvar. Riječ je o izložbi s važnom temom, na kojoj izlažu neki od najboljih međunarodnih dizajnera, a mi mediji o njoj pišemo tek nekoliko dana nakon što je postavljena, i to pišemo s negativnim predznakom. I moram priznati da je u pravu.
Naime, nekoliko je plakata, među njima onih kineskih i turskih autora, preko noći bilo išarano ustaškim porukama. Što je autora koji je debelim plavim slovima bijesno ispisivao svoje poruke, i tako valjda čistio svoj neuki bijes, potaknulo da napiše te poruke, teško je zapravo zaključiti jer je Ilić naprosto pozvao svoje kolege dizajnere da na svojim matičnim jezicima ispišu riječ tolerancija.
Teško je naravno, bilo kome zaključiti, osim te bijesne nekolicine, što ih potiče na takvo ispisivanje. U svakom slučaju, izložba je vrijedna svake preporuke, nakon što su počistili te besmislice, bilo da gledate Borisa Bućana, koji na plakatima postavlja slike s masovnih prosvjeda ljudi, Leonarda Sonnolija iz Italije koji preko poznate talijanske umjetnine postavlja na talijanskom ispisanu riječ tolerancija, Dejana Kršića koji svoj plakat ispisuje tipografijom, žutim, crnim i bijelim slovima, ili Stefana Butchera iz Amerike koji velikim slovima ispisuje I hate them all, križa to, na kraju plakata malim slovima ispisuje "Acceptance",
Prihvaćanje. Mirko Ilić, inače, u više se tema bavio simbolima mržnje, pisao je o tome knjigu, no ova je reakcija uspjela iznenaditi i njega samoga.