Večeras će se u Zagrebu dodijeliti nagrade za najbolju arhitekturu u Hrvatskoj u protekloj godini. Neobična je i lokacija na kojoj se održava dodjela, to je Nama u zagrebačkoj Ilici, koja je početkom godine, nakon mnogih apela, proglašena kulturnim dobrom. Nagrada za životno djelo već je poznata, dobio ju je Đuro Mirković, koautor Mamutice, podsjetimo na nedavni intervju s njim, kojeg smo imali u Jutarnjem.
Za najbolje sveukupno ostvarenje na polju arhitekture, natječu se hotel Zonar Studia UP, i Betonski spavači, televizijska emisija. Bilo je i nekih polemika, više po društvenim mrežama, nego u medijima, je li to prava kategorija za nominirati, inače, sjajnu, tv emisiju.
Dodijelit će se i nagrade Bernardo Bernardi i Neven Šegvić, o kojima možete pročitati na stranicama Udruženja arhitekata Hrvatske. Učinilo nam se da je ove godine najveća konkurencija za stambenu arhitekturu, pa vas uoči dodjele večeras, pozivamo da glasate.
Za Nagradu ‘Drago Galić‘ nominirane su, naime,Uska kuća autora Borisa Ilekovića i Dine Vulin Ileković, Kuća O autora Igora Franića i Ivana Franića te ureda Studio za arhitekturu te Kuća Nodi iz Ivanić Grada autora Juraja Glasinovića i Nikole Fabijanića ureda tri kvarti.
O Uskoj kući koja se nalazi u Cvjetnom naselju, remek-djelu arhitekta Vlade Antolića iz tridesetih godina, autori navode: "Ideja za izgradnju Uske kuće proizašla je iz urbanističke mogućnosti izgradnje polu-ugrađene građevine naslonjene na postojeći stambeni objekt. Atraktivnost položaja u zoni okruženoj pješačkim površinama i južna orijentacija dužeg pročelja koje gleda na park, bili su dodatni motivi za izbor lokacije. Urbanistički uvjeti omogućili su gradnju usklađenu s gabaritima susjednih dviju kuća, a udaljenost od ruba parcele iznosi 3 m. Stoga je unutarnja širina prostora 2,65 m, a širina užeg pročelja 3,25 m. Prostorni koncept zasnovan je na polu-etažama. Objekt je projektiran kao završetak slijeda dvaju manjih stambenih objekata u nizu. Zbog blizine granice parcele, projektom se tražio povoljan omjer između punog i ostakljenog kako korisnik ne bi imao osjećaj izloženosti, a istovremeno bi se omogućile vizure na okolno zelenilo i spriječila pretjerana insolacija. Ugradnjom toplinske pumpe, dobrom toplinskom izolacijom i ostakljenjem visokokvalitetnim staklom troškovi korištenja znatno su smanjeni. Podrum nije projektiran zbog visoke razine podzemne vode. Skučenost izabrane lokacije dijelom nadoknađuje orijentacija na tri strane koja daje raznolikost unutarnjim prostorima i mogućnost vizura na zelenilo školskog igrališta na istoku, javnog parka na jugu i dvorišta koje zauzima zapadni dio parcele. Vidljivi beton (natur i bojani) i ugrađeni elementi od šperploče od brezinog drva dominiraju u unutrašnjosti kao završni materijali. Podne plohe obložene su keramičkim pločama". O kući je pisala Iva Martinis.
Obrazloženje žirija o nominaciji Kuće O koja se nalazi u Samoboru, a vlasnik je najpoznatiji hrvatski barista Nik Orosi, donosi Jani Mardešić:
"Vozimo se samoborskim brežuljcima vijugavom cestom do mjesta gdje se putovi gube. Tamo, u osami, nešto neobično privlači pažnju: mala kuća, horizontalni monolit, nenametljivo smješten na nepravilnoj i strmoj parceli. Šuma mu se prikrada sa sjevera dok se prema jugu otvara pogled prema pitoresknom Samoborskom gorju. Prilazi se s istoka na gornju etažu. Uz ulaz smješteno je parkirno mjesto.
Prizemlje sadrži spavaći trakt s dvije spavaće sobe, kupaonicom i garderobom dok je prostor na katu otvoren, s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom te središnjom jezgrom koja skriva wc i sadrži kamin.
Unutar i izvan pragmatično odabranoga osnovnog pravokutnika, dimenzija 5 x 10 metara, razvija se prostornost armiranobetonskog monolita. Dvije etaže formiraju dva oprečna ambijenta. U prizemlju je kuća orijentirana prema unutra, zatvorena kutija koja evocira osjećaj sigurnosti; pećina. Na katu, pak, obrat: dva jaka usmjerena poteza staklenih stijena otvaraju kuću prema šumi, gorju, ulici, susjedu. Odlukom da ostane bez zastora, etaža postaje pozornica za predstavu koja nema kraja. Gesta je to koja poziva na interakciju. Dramatika kontrasta naglašena je tamnim tonovima interijera i ognjištem u centru kuće. Vješto kontrolirana gradacija, od zatvorenoga prema otvorenom, nastavlja se izlaskom betonske ovojnice u vanjski prostor preko granice staklene stijene. Stubište, pak, u prizemlju smješteno je u sredinu prostorije poput izložene skulpture.
U razgovoru s korisnikom njegov suodnos s arhitektom na putu prema realizaciji postaje jasan. Kuća za tog čovjeka".
Autori o kući pak kažu sljedeće:
"Nik Orosi odlučio se iz Zagreba preseliti u prirodu. Kupio je zemljište u Samoborskom gorju. Parcela je nepravilnog oblika, izdužena uz prometnicu, s pogledom prema jugu i šumom na sjeveru. Pad terena prati nagib ceste.
Kuća je projektirana za jednu osobu s dodatnom sobom. Osnovni prostorni okvir etaže definiran je dnevnim boravkom pravokutnog oblika 5x10 m.
Nagib parcele omogućio je da ulaz s parkingom bude na gornjoj, glavnoj etaži.
Osnovno razmišljanje svodi se na elementarne prostore koji formiraju elementarni objekt.
U donjoj etaži nalaze se dvije sobe. Velika i mala sa sanitarijama između. Stubište odmaknuto od zidova spušta se slobodno u široki hodnik.
Ulazna etaža je jednoprostorna, otvorena na sjever i jug. Iz zone parapetne kuhinje preko stubišta kontrolira se ulaz. Servisni boks prostorno uspostavlja osnovne dimenzije i međuodnose blagovanja i boravka.
Crnoj boji interijera suprotstavljena je otvorenost prema pogledima na obje strane. U sredini je ognjište, vatra. Istočna, ulazna strana i zapadna fasada su zatvorene, betonske. Cijela kuća izvedena je od betona, vidljivog. Donji dio je zatvoreniji s dva prozora. Jedan na sjever, drugi na jug. Silueta objekta prati strukturu odnosa vanjskog i unutarnjeg prostora.
Naglašeno tamni interijer u odnosu na velike otvore i prisustvo svijetla, stvara mogući kontrapunkt odnosa tišine i glazbe, noći i dana, grada i prirode, mirnoće i uzbuđenja, tuge i veselja, ali uvijek života".
Obrazloženje žirija o nominaciji kuće Nodi donosi Ana Boljar:
"U procjep rubnih uvjeta nevelike parcele u Ivanić-Gradu – pruge, postojeće kuće i susjedne izgradnje, utisnuta je izdužena adicija kuće za oca i kćer. Postavljanjem uza sjeverni rub čestice arhitekti izlažu novu prizemnicu južnom osunčanju i rekreiraju iščezlu tipologiju kompaktnog dvorišta uokvirenog stanovanjem, radom i susjedima".
Autori pak kuću opisuju riječima:
"Zbog potrebe za dodatnim stambenim prostorom, postojeća poluugrađena prizemnica s dvostrešnim krovom proširuje se dogradnjom. Dogradnja je uska, niske strehe, uvučena u odnosu na postojeći objekt i smještena uz zapadni rub parcele. Udomljava dnevne stambene prostore, glavni ulaz, kuhinju, blagovaonicu, loggiu, dnevni boravak, te vanjsku terasu s roštiljem u nastavku, dok su sobe u postojećem dijelu kuće. Dogradnja je tripartitna građevina: uz rub parcele smješteni su servisni prostori, središnji širi su primarni sadržaji, dok je treći dio dugi trijem uz novoformirano zatvoreno dvorište.
Trijem čini duga drvena klupa koja se iz interijera kuhinje i blagovaonice pretače u pod vanjskog prostora. Granicu između trijema i unutrašnjeg prostora čini staklena stijena pune visine, od klupe do donje kote strehe.
Konstrukciju dogradnje čine dva uzdužna zida od betonske blok opeke koji nose betonsku ravnu ploču nad pomoćnim prostorima te drveni kosi krov nad primarnim prostorima. Drvena hrastova konstrukcija koja čini jednostrešni krov oslonjena je na vitku čeličnu konstrukciju koja ujedno nosi fiksno ostakljenje. Kosi krov i streha koja čini trijem obloženi su sirovim falcanim aluminijskim limom. Sve stolarske obloge, klupa, trijem, pročelje prema vrtu i ulazu izvedene su daskama ariša i zaštićena uljenjem".