Nakon što sam primila pozivnicu za izložbu Andree Palašti, morala sam odmah nazvati ravnateljicu Galerije umjetnina Split Jasminku Babić (koja sjajno vodi program) da mi kaže je li izložba stvarna. Ispostavilo se da je priča istinita, a svestrana umjetnica iz Novog Sada istraživala ju je dulje vrijeme, u više institucija i s više suradnika, tijekom boravka u Austriji, počevši od Zoološkog vrta Schönbrunn.
Priča je to o orangutanu Emilu koji je na prijelazu 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća bio omiljena atrakcija i medijska zvijezda ZOO-a, sve do odbijanja bilo kakvog kontakta s vlastitom okolinom zbog simptoma potištenosti i pretilosti.
Nakon smrti, Emilovi ostaci postali su dio kolekcija državnih institucija, a ova je umjetnica krenula u potragu za njima.
Njegovo krzno čuva se u Prirodoslovnom muzeju u Beču, njegove šake i kosti u zoološkoj kolekciji, a u zbirci mokrih preparata Odsjeka za teorijsku biologiju Sveučilišta u Beču nalazi se Emilov mozak. Do danas, jedino lubanja nije nađena.
Serija fotografija i ilustrativni video Emil B5044 dio su šireg projekta-predavanja pod nazivom "Šetnja kroz Zoološki vrt", koji govori o povijesnom kontekstu i životnim pričama četiriju poznatih životinja koje su u različitim razdobljima živjele u bečkom Zoološkom vrtu Schönbrunn.
Naslov rada ukazuje na bilježnice-vodiče koji su se nekada koristili kao sredstvo medijacije za posjetitelje zooloških vrtova.
U konkretnom je slučaju to bilježio ravnatelj Zoološkog vrta Oto Antonius.
Kustosica izložbe "Emil B5044" je Ivana Meštrov, a može se pogledati do 27. veljače.