"Svi oni kojima je miris boje i terpentina ušao ispod kože, teško se odlučuju na odlazak iz slikarstva“, rekao je 2002. u intervjuu koji je vodila Lilijana Domić za Art Magazin Kontura slikar Nikola Koydl, koji je preminuo u Zagrebu prošlog četvrtka. Ta misao može se smatrati karakterističnom za ovog istinskog zaljubljenika u boju – u njezine intenzitete, nanose i kombinacije.
Rođen u Karlovcu 1939., Koydl je svoje likovno obrazovanje stekao na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Najprije u klasi Đure Tiljka, a potom kao suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Bio je profesor na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, dobitnik nagrade Vladimir Nazor godine 2009., a iste je godine predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu (sa Zoltanom Novakom i Matkom Vekićem).
Nikola Koydl je u svome opusu prije svega bio kolorist. Miris terpentina koji spominje u citiranom intervjuu pratio ga je cijeli život kao i fascinacija mogućnostima boje. Posve apstraktne forme koje je slikao započele su redukcijom krajolika. Sve intenzitete linija i boja u prirodi ovaj je slikar prevodio u začudne oblike, lišene bilo kakvih asocijacija. To snažno djelovanje boje nastavio je izražavati gradeći sve reljefnije slike, izlazeći u treću dimenziju, te konačno izrađujući elegantne slikarske objekte, posve jedinstvene u našoj umjetnosti.
Njegovo slikarstvo često je u interpreta izazivalo asocijacije putovanja. Bilo zbog začudnosti njegovih formi, koje podsjećaju na prvi put viđen novi pejzaž, ili zbog elegantnih i izvijenih linija koje se mogu usporediti s elegancijom jarbola i brodskih trupova, brzih lokomotiva i aviona, ili čak svemirskih brodova iz bogate ljudske imaginacije. I sam je bio zaljubljenik u putovanja i otkrivanja novih gradova i predjela svijeta, te mu nije bilo mrsko tumačenje koje u njegovim posve neobičnim oblicima vidi odraze njegovih fascinacija novim vedutama i prizorima. Gledajući te radove možemo uživati u vizijama jednostavnosti i vedrine koje nam je ostavio Nikola Koydl.