"Kapa dolje"!, kako je Frank Horvat promijenio modnu fotografiju" naslov je teksta koji je objavljen u britanskom The Guardianu, a vezan je uz najnoviju izložbu ovog fotografa koja se može pogledati na Photo London, do 15. svibnja. Paralelno je otvorena izložba u prostoru Benjamina Spademana koja traje do 12. lipnja.
Frank Horvat rođen je u Opatiji 1928. godine. Kao mali dječak, s roditeljima se odselio u Švicarsku. Studirao je na Likovnoj akademiji u Milanu, ostvario je veliku fotografsku karijeru, u Parizu je radio zajedno s Henrijem Cartier-Bressonom, a oblikovao je neke od najljepših stranica poslijeratnog Voguea.
Horvat živi na dvije adrese, u Francuskoj i Italiji, govori tečno nekoliko svjetskih jezika. Imala sam prilike s njim razgovarati dok je bio u Rovinju na Photodaysima, a razgovarali smo na talijanskom, budući da hrvatski ne govori. Ipak, kako mi je rekao, nekoliko je puta posjetio Hrvatsku" Uvijek me obuzme poseban sentiment kad dođem u Hrvatsku. Trenutačno radim na projektu prebacivanja svojih fotografija na iPad, to je izvrstan medij. Odabrao sam oko dvije tisuće fotografija koje ću izložiti na ovaj način".
U zlatno doba modne fotografije snimao je za Vogue, Harper's Bazaar, Jardin des Modes, Elle, Glamour... Njegovi su prizori uvijek životni, najčešće se odvijaju na ulici. Snimio je jednu od najinovativnijih fotografija Coco Chanel, kako iz sjene promatra svoju parišku modnu reviju. Među upečatljivijim je fotografijama prizor štikle u prvom planu, kroz koju se u pozadini nadzire Eiffelov toranj.
Poslu ga je učio znameniti Henri Bresson: "Upoznali smo se u Parizu pedesetih. Pariz je tada bio centar umjetničkih zbivanja, a Bresson je bio jako uvjerljiv kad je pričao o nekoj temi, sugovornika je mogao uvjeriti u sve što je poželio. Bio nam je svima guru i imao je čvrsta pravila. Uvjerio me da se prebacim na Leicu: "Ne nosiš oči na svojem trbuhu", rekao mi je. Prva njegova kritika mojih fotografija nije bila pohvalna, govorio mi je o svemu što je loše u mojem kadru".
Frank Horvat pokazivao je svoje radove na izložbi koja je promijenila tijek fotografije, "Obitelj čovjeka" u njujorškoj MoMA-i 1955. proputovao je čitav svijet, bilo kao fotoreporter za Life, Picture Post ili Paris Match, bio kao freelancer. Snimao je pariške ulice, ali i poslijeratne reportaže iz Indije i iz Kine. Sve se to iskustvo očituje u njegovoj njujorškoj fotografiji. Mnogo je fotografa, naime, snimalo ovaj višemilijunski grad. Horvatova je prednost da uspijeva iznenaditi, pronaći drugačije, nove motive.
Ovaj put izlaže snimke s ulica Pariza i Londona, a podsjetimo kako smo pisali i o njegovoj izložbi svojedobno održanoj u New Yorku, kada je snimao ulice ovog grada. To su bile sasvim drugačije snimke od pokazanih, one narkomana koji se jedva drži na nogama, naguranih ljudi u podzemnoj, dama odjevenih po posljednjoj modi u Central Parku, beskućnika u potrazi za mjestom za spavanje ili već zaspalih, pokrivenih samo plastikom, praznih izloga napuštenih dućana, majke s kolicima na praznoj ulici, baka koje se sastaju na tjednoj bazi i zajedno se na klupicama sunčaju komentiraju i sl. Motivi koji ukazuju na drukčije lice grada koji zaljubljenici u likovnu umjetnost i glazbu često prepoznaju kroz prizmu Studia 54 i Andyja Warhola. Tada je zabilježio i svoja razmišljanja: Uz izložbu se mogu pročitati i njegova dnevnička zapažanja, npr. kada se vozi podzemnom, 1984. godine: "Rijetke će fotografije preživjeti moje uređivanje, kritike moje supruge, primjedbe prijatelja. No, dok nasumce silazim na stanicama podzemne, sljedeći nekog putnika zanimljive fizionomije, ne mogu se ne upitati: jesu li one fotografije koje sam okinuo uistinu važnije od onih koje nisam imao prilike okinuti, samo radi nekih okolnosti."
Rođen je u Opatiji, ali se s roditeljima kao desetogodišnjak odselio u Švicarsku pa u Italiju. Iz Opatije je, dakle, otišao kao dječak, radi neimaštine, no često se u Hrvatsku vraćao.
U međuvremenu je, nažalost, preminuo, u listopadu 2020- godine. Razgovarali smo tek par godina ranije, bio je bistra uma, i kako mi je rekao, i dalje je snimao mnoge fotografije na ulici, radio je do posljednjeg dana.