Mnogo je značenja na fotografijama koje na izložbi pod nazivom "Zlatna žila" Antun Maračić (1950.) upravo izlaže u zagrebačkoj Galeriji SC-a. Na fotografijama iz 1990-ih godina vidimo ispražnjene izloge zagrebačkih zlatarnica, prazne postamente za nakit, bez lančića i ogrlica. Na jednoj strani galerije niz je fotografija s izlozima agencija koje otkupljuju zlato s bezbrojnim natpisima "otkup zlata" i strelicama koje pokazuju gdje je ulaz, kako zainteresirani prodavatelj (obiteljskog) zlata ne bi slučajno zalutao. Taj niz nosi naziv po jednom od reklamnih slogana - "Profesionalno, sigurno, legalno, diskretno".
S druge strane galerije fotografije su jednog te istog zida zgrade s početka Vukovarske ulice, u dnu kojeg je grafit Bad Blue Boysa posvećen Vukovaru, a u gornjem dijelu se tijekom godina mijenjaju velike reklame za automobile, osiguranja, šoping-centre...
Maračić za sebe kaže da nije fotograf, pokazujući mi istodobno malu digitalnu spravicu koju nosi zakačenu za pojas hlača. Iako ga još s početka 1990-ih znamo po fotografijama prazne, ratom opustošene rodne mu Nove Gradiške, ovaj multimedijalni umjetnik godinama je prisutan kao kustos brojnih galerija - od same Galerije SC-a u kojoj upravo izlaže, preko Galerije Forum pa do Umjetničke galerije Dubrovnik.
Bilo bi idealno kada bi vas kroz priču o "Zlatnoj žili" proveo sam autor objašnjavajući sva ironična značenja potrage za zlatom u današnje doba. Značenja na njegovim fotografijama slažu se gusto poput slojeva neke artističke napolitanke. No, kako sam objašnjava u katalogu: "Motiv se poput rijeke ponornice pojavljuje svojevoljno, neplanirano i osvješćuje retrogradno". Autorova potraga za zlatnom žilom na gradskim ulicama baca svjetlo na jedan specifičan, tranzicijski moment našeg života u kojem je inflacija plemenitog materijala - u doslovnom i metaforičkom smislu - dominantan znak našeg vremena.