Kao kandidat SDP-a, Milan Bandić je prvi put postao gradonačelnik Zagreba 2000. godine. Bez obzira na sve što je prošao i što su Zagrepčani prolazili s njim, on ne posustaje, ne odustaje i “dela”. Nitko od onih koji ga iole poznaju nije dvojio oko toga da će se kandidirati i sedmi put. Svaka izborna pobjeda, kaže, vodi ga novoj pobjedi.
U proteklih 170 godina na čelu Zagreba izmijenilo se 57 gradonačelnika, Amruš, Holjevac, Mošinski čak 12 godina. Vi ste rekorder, upravljate gradom 20 godina. Kad ste 2000. prvi put izabrani, jeste li mogli zamisliti toliko dugu karijeru gradonačelnika?
- Moram istaknuti da je veliki privilegij biti dio ovoga časnoga niza gradonačelnika. Iako doista na početku gradonačelničke karijere nisam to mogao ni zamisliti, ipak sada moram priznati da je svaki korak vodio sljedećem, svaka izborna pobjeda novoj.
Tada ste bili dio pobjedničkog Račanovog SDP-a. Što ste si prvo postavili za cilj?
- Zagrebački SDP je vrijeme političke krize izazvane oktroiranjem gradonačelnika mimo volje birača iskoristio za programsku i kadrovsku pripremu za preuzimanje odgovornosti, što se i dogodilo u svibnju 2000. Formirali smo “vladu u sjeni” i ponudili program koji su Zagrepčani prepoznali kao alternativu dotadašnjoj vlasti. Odmah po preuzimanju odgovornosti pristupili smo prvoj fazi sanacije Jakuševca, dovršili tramvajsko okretište u Dupcu, formirali zagrebački ured za branitelje te krenuli u nadograđivanje obrazovnog, zdravstvenog i sustava socijalne skrbi, čime smo poručili da nećemo rušiti, nego graditi na temeljima onih koji su bili prije nas.
Razlaz sa SDP-om bio je težak, na kraju vas je ta ista stranka strpala u zatvor. Gdje ste vi sada politički u odnosu na SDP i HDZ?
- Bio sam član SDP-a u trenucima koji su za ljevicu bili najteži i kada je za SDP glasalo samo par posto birača jer sam tamo ideološki pripadao. Upravo sam kroz posao gradonačelnika uvidio da je od ideologije daleko važnije učinkovito provoditi projekte na korist svih građana. To je postao moj moto nakon izlaska iz SDP-a.
Da sada možemo pitati gradonačelnika Mošinskog čime se najviše ponosio u svojoj karijeri, vjerojatno bi rekao – uvođenjem kanalizacije; Heinzel arhitektonskom modernizacijom grada istočno od Draškovićeve; Holjevac time što je grad “preveo” preko Save i stvorio Novi Zagreb. Za koje biste projekte vi rekli da su vam bili najvažniji i da su do sada obilježili vaše doba?
- Ne znam govorimo li o infrastrukturnim projektima ili onim socijalnim i ekonomskim. Infrastruktura je važna i teško mi je nabrojiti i izdvojiti koji je važniji i značajniji. Je li to sanacija smetlišta 2004. godine koje sam zatekao na Jakuševcu ili gradnja pročistača otpadnih voda kojim smo Zagreb skinuli s crne liste zagađivača Dunavskog sliva, ili da govorim o socijalnoj stanogradnji i gradnji naselja Jelkovec u Sesvetama na mjestu bivše svinjogojske farme, o gradnji naselja u Podbrežju, o uređenju naselja Kozari Bok i Kozari putevi, da pričam o rekonstrukciji rotora koji je bio crna točka prometa u Zagrebu, o gradnji Domovinskog mosta, žičare, ili o gradnji više od 100 objekata javne namjene... Možda će netko spominjati da se u moje vrijeme dovela voda u svako kućanstvo u gradu Zagrebu, da sam modernizirao javni gradski prijevoz, da sam držao i držim cijene komunalnih usluga niskim. Svi su projekti važni, trudio sam se da se Zagreb razvija ravnomjerno i da gradimo infrastrukturu do najudaljenijih naselja.
Mogu reći da sam se u svom gradonačelničkom radu vodio prioritetima građana, pokušavao smanjiti ekonomske i socijalne razlike, dati Zagrepčanima ono što traže, trudim se da Zagrepčani dobro žive, da imaju visok standard, počevši od predškolskog i osnovnoškolskog odgoja preko povoljne investitorske i poduzetničke klime, povećanja zaposlenosti, pa sve do uvođenja povlastica po raznim kategorijama za umirovljenike i osobe s posebnim potrebama. Mislim da će različite kategorije građana pamtiti različite stvari, svatko ono što mu je važno, a meni su svi građani važni, pa mi je teško izdvojiti.
Ja živim Zagreb, svoj sam život posvetio Zagrebu i sve mi je važno, ne mogu izdvojiti pojedine projekte, a osim toga još je rano o tome pričati jer imam još planova i značajnih projekata koje planiram provesti u sljedećem mandatu, a njihove pripreme su u tijeku.
Što Zagreb mora napraviti u idućih deset godina da bismo o njemu mogli govoriti kao o modernom grada?
- Naravno da će narednih 10 godina biti obilježeno obnovom građevina stradalih u potresu, ali to nam je dodatni posao koji će se raditi u suradnji s Fondom za obnovu nakon potresa. To ne smije usporiti druge aktivnosti koje su pokrenute.
Mislim da je nužno Zagrepčanima vratiti rijeku Savu i zajedno s Vladom Republike Hrvatske i Hrvatskim vodama provesti projekt Sava, koji bi gradnjom oteretnog kanala Sava-Odra-Sava nasipu oduzeo funkciju zaštite od poplave te omogućio gradu da se proširi do same obale Save. U sklopu tog projekta napravilo bi se još nekoliko mostova i prometnica u smjeru istok - zapad.
Također je potrebno završiti projekt automatskog upravljanja prometom, maknuti promet u mirovanju pod zemlju, proširiti pješačke zone, zelene površine, sagraditi dodatne i proširiti postojeće biciklističke staze. Osim smanjivanja prometnih gužvi, stvorili bi se dobri uvjeti za značajnije smanjenje emisija CO2, a rekonstrukcija i modernizacija javne rasvjete u gradu znatno bi pridonijela uštedi energije, što je povezano sa zaštitom okoliša. Napuštene industrijske zone potrebno je urediti i integrirati u moderan grad vodeći računa i držeći ravnotežu između javnih potreba i interesa investitora.
Kakva je vaša vizija prometne budućnosti Zagreba? Treba li gradsku jezgru potpuno očistiti od automobila?
- Ja tako vidim Zagreb, s više zelenih površina i širom pješačkom zonom, još efikasnijim javnim gradskim prijevozom, a promet u mirovanju gdje god je to moguće spustiti pod zemlju...
A nacionalni nogometni stadion?
- Kada govorimo o stadionu, potrebno je razlikovati nacionalni i Dinamov stadion. Naime, Dinamov stadion je na prostoru SRC Svetice u Maksimiru i to je prostor čiji je jedini i isključivi vlasnik Grad Zagreb. Na tom prostoru, sukladno Odluci Skupštine Dinama iz ožujka 2020., u kojoj se navodi da je potrebno ukloniti postojeći stadion i sagraditi na njegovu mjestu novi, gradonačelnik Grada Zagreba donio je odluku da će se graditi novi stadion, i to stadion IV. (četvrte) kategorije prema standardima FIFA-e, UEFA-e i HNS-a. Gradski zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, u suradnji s konzultantima iz GNK Dinamo, izradio je Program za provedbu javnog natječaja za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja SRC Svetice-Maksimir kojim je predviđena gradnja zone nogometnog kompleksa koja uključuje nov stadion do 30.000 gledatelja, stadion Hitrec Kacijan do 4000 gledatelja te prateće sadržaje i građevine, zonu atletskog i rekreacijskog kompleksa (stadion do 2000 gledatelja s pratećim sadržajima) i zonu infrastrukturnog sustava (garaža). Kada završi ova epidemija, raspisat ćemo Javni natječaj i paralelno početi pregovore sa svim potencijalnim partnerima i mogućim ulagačima. To je prostor u vlasništvu Grada Zagreba i naša je obveza da uredimo i sagradimo taj prostor i to ćemo učiniti.
Nakon gradnje novog stadiona ne postoji razlog za gradnju drugog stadiona koji bi nosio predznak nacionalni. Ne postoji nijedan valjani razlog da hrvatska nogometna reprezentacija ne koristi novi stadion za sve svoje potrebe, a upravo kako su to činili i do sada. Ako netko želi sagraditi još jedan stadion, Grad Zagreb je osigurao preduvjete i ponudio prostor uz Sveučilišnu bolnicu u Blatu. Ta lokacija je pogodna jer se nalazi na ulasku u Zagreb, uz Jadransku aveniju, i s gradnjom novog Jarunskog mosta bit će dobro povezana i sa sjevernim dijelom grada. Također, osigurat ćemo i javni tramvajski i autobusni promet čiji se koridori nalaze ucrtani u našim prostornim planovima. Smatramo da se gradnjom novog stadiona na Sveticama-Maksimir stvaraju svi preduvjeti da, uz GNK Dinamo te eventualno i drugi gradski klub, možemo pružiti sav potreban komfor i uvjete za odigravanje svih domaćih i međunarodnih utakmica te omogućiti da naše mlade generacije svih uzrasta mogu trenirati i odigravati svoje utakmice u najboljim uvjetima.
Što će biti najvažnije u idućem mandatu, budete li izabrani?
- Predstavljajući proračun za 2021. u Gradskoj skupštini, istaknuo sam prioritete za svaku od 17 zagrebačkih gradskih četvrti. Meni su svi dijelovi Zagreba jednako važni i izrazito mi je važno da osiguramo kvalitetne uvjete života svim građanima, onima na Jelačić-placu i onima u Adamovcu ili Kupinečkom Kraljevcu. Tako ću nastaviti raditi i u narednom mandatu. Ja, naime, nudim sigurnost i kontinuitet. To je ono što građani Zagreba mogu od mene očekivati, mogu očekivati da će sva prava nastaviti primati, da ćemo i dalje ulagati u komunalni standard, promovirati kulturnu i turističku prepoznatljivost Zagreba, graditi škole i vrtiće svagdje gdje se rađaju djeca. A prioritet narednog razdoblja svakako je i sanacija grada nakon potresa po svim pravilima struke.
Je li vas potres zatekao? Kako ste reagirali prvih trenutaka nakon spoznaje što se dogodilo?
- Naravno. Tko je to mogao očekivati! S Pavlom Kalinićem i drugim kolegama iz Stožera civilne zaštite Grada Zagreba alarmirao sam sve gradske službe, Zagrebački holding i ustanove poput Crvenog križa, Hitne pomoći i Dobrog doma. Prvi smo sastanak, u garaži Poglavarstva jer nismo znali je li zgrada sigurna, održali već u 11 sati s prvim izvještajima. Svjestan sam da mi se tih dana lijepila etiketa da se “nisam snašao”, ali ja doista nakon 20 godina na čelu grada nisam mislio da se trebam medijski promovirati u jednom od najtežih trenutaka za naš grad i za naše sugrađane, već da trebam organizirati posao. U potresu je stradalo jedno dijete, petnaestogodišnji anđeo, i moja je briga bila da od posljedica potresa ne strada još netko.
Obnova grada stajat će više od deset milijardi eura. Polovica dolazi iz državnog proračuna pa je osnovan poseban Fond za obnovu. Jesu li time vama kao gradonačelniku oduzete neke ingerencije?
- Niti slučajno! Bilo bi suludo da se Vlada Republike Hrvatske nije uključila. Ovakve katastrofe kao što je bio potres u Zagrebu traže i posebne zakone i posebne fondove za obnovu, tako da bez državne intervencije obnova ne bi bila moguća. Grad Zagreb će odgovorno participirati u svim aktivnostima obnove koju vodi Fond, a imamo i svoje predstavnike u Upravnom vijeću Fonda, no pored aktivnosti koje će provoditi Fond, mi imamo puno posla oko javnih zgrada u vlasništvu Grada Zagreba koje moramo obnavljati i učvrstiti im konstrukciju.
Damir Vanđelić, koji je na čelu Fonda, mogao bi postati obnovitelj Zagreba. Što mislite o njemu kao vašem mogućem protukandidatu?
- Gospodina Vanđelića poznajem kao uspješnog poslovnog čovjeka. Ukoliko odluči napraviti iskorak prema političkoj karijeri, to ću pozdraviti jer nikad dosta kvalitetnih ljudi u političkoj areni.
Vanđelić se još nije izjasnio, ali očito u HDZ-u postoje razmišljanja o njemu kao kandidatu. Sam kaže da će obnova fizički započeti u drugom kvartalu 2021., dva mjeseca prije izbora. Nije li znakovito što najavljuje da će samo ustrojiti Fond, a onda se posvetiti drugim izazovima?
- Jako je puno posla u gradu pa ja, nažalost, ne stižem pratiti dnevne objave medijski istaknutih ličnosti jer je njih mnogo, a ja sam samo jedan! Ne znam što će gospodin Vanđelić odlučiti, ne bih nagađao o tome.
Na ljevici je najvjerojatnija koncentracija oko Tomislava Tomaševića kao zajedničkog kandidata. Koliko može on i “Možemo!”?
- To će reći Zagrepčanke i Zagrepčani. I opet ću ponoviti. Moj se tim, “vlada u sjeni”, pet godina, od 1995. do 2000., programski pripremao za preuzimanje odgovornosti u Zagrebu. Iz tog vremena seže moje poznavanje svake zagrebačke ulice i mreže ljudi koja i danas u mjesnim odborima artikulira potrebe svake zagrebačke četvrti. Čestitam svima koji su spremni poći tim trnovitim putem!
U početku ste potpuno zanemarivali provokacije “fenomena Juričan”. Što danas mislite o njemu i njegovim performansima?
- Takozvani Milan Bandić neumorno je posvećen onome što si je zacrtao kao misiju. Vidljivo je da daje svog sebe, a hoće li na kraju to polučiti rezultat, odlučit će naši sugrađani. Ja sam original a svi ostali su samo kopije.
Stalno vam zamjeraju “kumove, pajde i prijatelje”, zapravo, političkim rječnikom rečeno, pogodovanje u gradskim poslovima i trgovinu utjecajem. Mislite li da je Vanđelićevo osnivanje Odjela za sprečavanje prevara povezano s tim ili je riječ samo o propagandno-političkom potezu?
- Organiziranje Odjela za sprečavanje prevara je nužnost jer to očekuju i naši sugrađani i Europska komisija. Ja živim već 46 godina u Zagrebu, ovdje sam se školovao, zasnovao obitelj, ovdje ću dočekati i mirovinu... Da, bio sam kum onima koji su me zvali, najčešće obiteljima s puno djece, i da, imam puno prijatelja, iako je to pomalo pretenciozna izjava jer naši čitatelji znaju kako čovjek u životu zapravo ima malo istinskih prijatelja. Mnogi se pozivaju na mene, uglavnom bez mog znanja. No, kada bih se stalno osvrtao iza sebe, ne bih ništa u životu učinio, pa sam ja ipak izabrao gledati naprijed i biti s projektima barem jedan korak ispred svojih kritičara.
Što god napravite, pojave se i izvuku se neki financijski repovi, posljednji je slučaj Sljemenske žičare. Griješite li vi ili mislite da su u pozadini politička podmetanja?
- Kad puno radite i gradite, donosite odluke i iza njih stojite, uvijek možete očekivati neki performans iza kojeg ponekad stoji neki parcijalni interes, neki politički ili čak politikantski stav ili naprosto neki drugačiji pogled na stvari. No to vas ne smije omesti u onome za što su vam građani dali povjerenje. Djela ipak govore više od riječi – a količina buke tu ne igra neku veliku ulogu.
Ništa što smo radili i gradili dosad nije prolazilo bez otpora, podmetanja, optužbi, insinuacija..., no ja mirno spavam jer znam da sam se uvijek vodio samo jednom mišlju, a to je da kvalitetu života mojih sugrađana dignemo na višu razinu, da otvorimo nove škole, vrtiće, muzeje, bazene i rekreativne centre, da ojačamo komunalnu i prometnu infrastrukturu, osiguramo nove tramvaje, autobuse, novu žičaru, da olakšamo život onima u potrebi, da svojom socijalnom politikom, svojim mjerama i programima opravdamo epitet najsocijalnije europske metropole u kojoj se živi multikulturalnost, multietničnost i multikonfesionalnost, a sigurnost piše velikim slovima te da demografskim, gospodarskim i obrazovnim politikama stimuliramo ostanak mladih u Zagrebu i Hrvatskoj, jer to su stvarne životne teme kojima sam posvećen 24 sata, 365 dana u godini.
Kakav će Zagreb biti grad 2030. godine?
- Još ljepši! Nadam se, grad bez podjela, grad i dalje otvoren za one koji u Zagrebu žele raditi, podizati obitelj i stvarati nove vrijednosti. Grad s još više parkova, s još više dječjih igrališta, s još pokojim “Bundekom“. Grad u potpunosti obnovljen, siguran i pun dječjeg smijeha.