Dan sjećanja na žrtve Holokausta i sprečavanja zločina protiv čovječnosti obilježava se diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, 27. siječnja kako bismo se podsjetili na sve žrtve nacističkih i pronacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. Tog je dana 1945. godine sovjetska Crvena armija oslobodila oko 7500 zatočenika koje su nacisti ostavili u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj iz kojeg su se povukli.
Bio je to najveći logor zloglasne nacističke Njemačke u kojem je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno oko 1,1 milijun ljudi, od kojih su 90 posto bili Židovi iz cijele Europe. U povodu Dana sjećanja na Holokaust razgovaramo s dugogodišnjim predsjednikom Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj dr. Ognjenom Krausom.
“U povodu Dana sjećanja na žrtve Holokausta na moju je inicijativu u prostorijama Židovske općine Zagreb prošli petak održan sastanak na kojem je jednoglasno zaključeno da se pokrene saborska procedura za donošenje zakona kojim bi se kažnjavalo osobe koje upotrebljavaju znakove i simbole NDH, negiraju žrtve koncentracijskih logora iz doba Drugog svjetskog rata i veličaju ustaške zločince”, otkriva nam dr. Ognjen Kraus.
Kako komentirate prošlotjednu odluku predsjednika Zorana Milanovića da u zadnji trenutak odustane od odlaska na svečanost obilježavanja obljetnice oslobodilačke akcije Maslenica nakon što je saznao da su se na mjestu događaja okupili pripadnici HOS-a s natpisima “Za Dom spremni” na majicama, a koji navodno nisu bili predviđeni protokolom?
- Za mene je to jedini ispravan pristup događanju na službenoj komemoraciji kada se ističu ustaška znakovlja. Poznato je da je HOS osnovan pod Pavelićevom slikom i ustaškim simbolima kao sljednica ustaške vojske. Pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman nije priznavao HOS i nije ga primio u okrilje regularne Hrvatske vojske, dok nije rasformiran 1992. U formacije HV-a mogli su ući ako su skinuli ustaška obilježja. Bez te odluke Hrvatska ne bi bila priznata. Nitko ne umanjuje doprinos HOS-a u Domovinskom ratu i žrtve koje su dali u obrani domovine.
Govorim o obilježjima. Svoje mišljenje o incidentu i sudjelovanju HOS-a u oslobodilačkoj akciji Maslenica jasno je izrazio general Luka Džanko, koji je vodio akciju s generalom Antom Gotovinom. Oni nisu bili pozvani na ovogodišnje obilježavanje od protokola, Županije. Pametnome dosta. General Luka Džanko citirao je i stav generala Ante Gotovine spram HOS-a i isticanja njihove ikonografije.
Je li primjerena reakcija premijera Andreja Plenkovića, koji je istog dana rekao da osuđuje “Za Dom spremni” iz Drugog svjetskog rata, kao i sve što ima veze s ustaškim režimom, no da je kontekst osjetljiv kada su se tim pozdravom koristile neke postrojbe iz Domovinskog rata?
- Kod nas je sve osjetljivo. Kada to nekome konvenira.
Premijer ponovno nije dao konkretan odgovor na novinarsko pitanje treba li ići u nove zakonske izmjene o pitanju amblema HOS-a na kojem piše “Za Dom spremni”. Je li vrijeme da se zakonom zabrani svako korištenje tog izraza?
- Sve sam rekao.
Budući da Plenkovićev HDZ danas Hrvatskom vlada bez podrške ekstremnih desničara, ali uz podršku zastupnika nacionalnih manjina, je li ovo politički idealan trenutak da Andrej Plenković – koji kaže da osuđuje “Za Dom spremni” – napokon i zakonom zabrani korištenje bilo kakvih ustaških, fašističkih i nacističkih simbola ili znakovlja kao što su to učinile neke druge zemlje i bi li donošenjem takva zakona hrvatska država jednom zauvijek osudila ustaški režim?
- Nije samo pitanje osuđivanja ustaškog režima, jer se nadam da o tome nema diskusije, nego bi se konačno skinula ljaga koju nosimo godinama igrajući se s ustaškim simbolima i s osjećajima još malo preživjelih žrtava rasnih zakona Nezavisne Države Hrvatske kao i još nekolicinom preživjelih ljudi iz koncentracijskih logora. Nisu isto žrtve rasnih zakona i političke žrtve.
Jeste li o tome u posljednje vrijeme razgovarali s nekime iz državnog vrha ili samim premijerom Andrejom Plenkovićem, kojeg ste još 9. studenoga prošle godine javno pozvali da napokon zabrani korištenje ustaških simbola?
- Nisam ni s kim razgovarao nego sam učinio ono što već planiram neko vrijeme. Izabrao sam dan 27. siječnja, kada bi se svi trebali pokloniti žrtvama Holokausta, da upravo tog dana pokrenemo postupak pripreme zakona za saborsku proceduru.
Vjerujete li da ćete 22. travnja ove godine zajedno s premijerom sudjelovati u komemoraciji žrtava ustaškog logora u Jasenovcu, kao i prošle godine?
- O tome još neću govoriti. Za sada nemam ni jedan razlog za to. Koliko se sjećam, lani sam pružio ruku premijeru, do sada bez odgovora.
Je li vrijeme da hrvatski državni vrh učini neke iskorake prema jasnijem isticanju naše antifašističke povijesti i tradicije?
- O tome već jasno govorim godinama.
Što mislite o odluci da se u Zagrebu sagradi spomenik svim židovskim žrtvama Holokausta u Europi? Poznato je da ste upozoravali da se takvim spomenikom pokušavaju prikriti stradanja Židova pod ustaškim režimom te da zbog toga u Zagrebu treba sagraditi spomenik žrtvama ustaškog terora…
- Što se tiče spomenika židovskim žrtvama u Zagrebu, time se želi zakamuflirati ono što se događalo između 1941. i 1945. godine. Po nekima, Holokaust se nije događao tu, nego negdje drugdje i zato mi podižemo spomenik za šest milijuna Židova. Takav spomenik žrtvama Holokausta može biti jedino u Berlinu, gdje i postoji.
U Hrvatskoj spomenik za židovske žrtve može postojati jedino u okviru zajedničkog spomenika žrtvama ustaškog terora ili žrtvama Nezavisne Države Hrvatske jer su rasni zakoni doneseni ovdje u NDH, a ne negdje drugdje. Izdvajanje Židova kao žrtava je čista provokacija i izazivanje animoziteta među žrtvama NDH i antisemitizma.
Kako se razvija plan izgradnje sinagoge i Židovskog kulturnog centra u Praškoj ulici u Zagrebu na mjestu sinagoge srušene u Drugom svjetskom ratu?
- Imamo planove. Po treći put se mijenjaju s obzirom na situaciju i vrijeme. U prvoj nakani spriječila nas je država svojim pristupom realizaciji gradnje. Nažalost, sada smo teško stradali u potresu, zgrada Židovske općine u Palmotićevoj ulici, a posebno dom za starije osobe Zaklade Lavoslava Schwarza, koji je gotovo neupotrebljiv. Sve to iziskuje velike troškove. Nitko nas u ovoj državi nije ni pitao da li nam se nešto dogodilo, trebamo li nešto. Ova zajednica je puno previše dala gradu Zagrebu i Hrvatskoj i ne zaslužuje ovakvo ponašanje.
Od nekadašnjih obećanja da će Grad i država sudjelovati u projektu Praška – šutnja, isto kao i kada se postavi pitanje oduzete židovske imovine bez obzira na minimalne zahtjeve koje smo postavili. Od svega onoga što nam je opljačkano dobili smo mrvice, državne i ine institucije sjede u našim nekretninama. Ne drže se međunarodnih konvencija koje smo potpisali, među ostalim Terezinske deklaracije. Naš Zakon o povratu imovine napisan je upravo tako da spriječi povrat židovske imovine s obzirom na način i opseg stradanja. Taj zakon nazvao bih antisemitskim.