Oduvijek me zanimalo kako miriše Pariz, još otkako mi je kao djevojčici o njemu pričao otac, kipar Rudolfa Švagel Lešić koji je tridesetih studirao na tamošnjoj akademiji École des Beaux-Arts. A otkako sam u odrasloj dobi otkrila da Grad svjetla naprosto miriše na život, na umjetnost, ljepotu, slobodu, prošlost i sadašnjost, na romantiku, ljubav i glamur, stalno mu se vraćam. Uostalom, i glumica Audrey Hepburn je rekla - Pariz je uvijek dobra ideja! Doduše, ovaj put su supruga Nenada i mene dočekala neka ograničenja: u zatvorenim javnim prostorima (muzeji, restorani, kavane, robne kuće) obvezne su maske i Covid potvrde.
U Parizu se svaki put stacioniramo u nekoj drugoj četvrti, na taj način postupno upoznajemo grad. Ovaj put smo odsjeli u hotelu InterContinental Le Grand, u neposrednoj blizini Opere Garnier, odakle su mnoge znamenitosti dostupne pješice. Gradnju hotela inicirao je Napoleon III., a otvorila ga je davne 1862. njegova supruga, carica Eugénie. U to je vrijeme imao 800 soba, apartmane s kupaonicama, liftove, cijeli kat namijenjen posluzi i bio je najveći hotel na svijetu. U njemu se nalaze i restoran i kavana Café de la Paix u kojem su se nekoć okupljali pisci Guy de Maupassant, Victor Hugo, Émile Zola, Oscar Wilde, Ernest Hemingway... Raskošno je uređen i oslikan freskama. Spominje se u više književnih djela i filmova, a 1975. je proglašen zaštićenim spomenikom kulture. Poslužuju izvrstan doručak s toplim kroasanima.
U dvije susjedne ulice nalaze se dva manja hotela za preporuku: Hotel Kimpton St Honoré, s art deco pročeljem i panoramskim barom s kojeg se vidi cijeli Pariz. U hotelu Scribe je pak 1895. održana prva javna projekcija kratkih filmova braće Lumière, kada se tridesetak gledatelja panično razbježalo ugledavši realističan prikaz ulaska vlaka u stanicu na kinoplatnu. U Scribeu su svojevremeno živjeli pjevačica Jozephine Baker i baletni impresario Sergej Djagiljev. Razgledali smo i nedavno otvoren luksuzni Hotel Cheval Blanc, koji se nalazi u sklopu obnovljenog kompleksa zgrada robne kuće Samaritaine. Vlasnik hotela i investitor je grupacija LVMH, a otvoren je kao simbol optimizma i povratka normalnom životu nakon sveopćeg prisilnog zatvaranja. Hotel Cheval Blanc zadivljuje dizajnom interijera i originalnim djelima suvremenih umjetnika raspoređenim po hodnicima i hotelskim sobama. Uređenje potpisuje arhitekt Peter Marino. Na prvom katu je restoran Plénitude, a na sedmom talijanski restoran Langosteria i brasserie Le Tout Paris, s prekrasnom terasom. Ne treba posebno isticati da su chefovi svih restorana nositelji Michelinovih zvjezdica. Posvećenost svakom detalju i bezvremenska elegancija vidiljiva je i u prvom Diorovom Spa centru, koji se nalazi u podrumu. Hotel ima 72 sobe i boravak ondje si mogu priuštiti samo bogati gosti, ali razgledavanje i ispijanje čaja je, srećom, ipak dostupno i običnim turistima.
Za informativni razgled čuvene robne kuće Samaritaine treba odvojiti nekoliko sati. Otvorena je prije 150 godina, a obnavljala se zadnjih sedam. Naziv Samaritaine potječe od istoimene javne crpke za vodu i obližnje male kavane u kojoj su supružnici Cognacq otvorili trgovinu mješovite robe. Kupcima su se dopale povremene promocije proizvoda s popustima kao i isticanje cijena proizvoda, što je bila velika inovacija pa se posao širio. Velika zgrada s čelično-staklenom kupolom sagrađena je 1910., a 1991. stavljena je na popis UNESCO-ve svjetske baštine. U prizemlju je luksuzna odjeća i butik Loulou s dizajnerskim radovima poznatih umjetnika, a na petom restoran i veliki lounge u kojem se prikazuju prigodni eno/gastro i modni filmovi. Između su katovi sa ženskom i muškom modom, cipelama te satovima i nakitom. To je najluksuznija europska robna kuća, koja nudi čak 650 svjetskih brendova. U suterenu je kozmetički odjel, najveći u Europi, a mene se posebno dojmila velika ponuda parfema i izloženi Lalique flakoni - kristalne ukrasne bočice s nezamislivo visokim cijenama. Za uspomenu sam kupila jednu mirisnu svijeću Trudon, najstarijeg pariškog proizvođača i trgovca voskom, koji je svijećama opskrbljivao versajski dvor i Napoleona.
U svibnju prošle godine u Parizu je otvoren novi muzej Pinault Collection u zgradi Bourse de Commerce. Strastveni kolekcionar Francois Pinault umjetnine je prikupljao četrdesetak godina, a zbirka je izložena u novoobnovljenoj povijesnoj zgradi kružnog oblika pariške burze. Poznati japanski arhitekt Tadao Ando, koji je vodio obnovu, kreativno je spojio prošlost i sadašnjost, iako o tome ima i suprotnih mišljenja. Za otvorenje i prvi postav izabrani su radovi trideset umjetnika iz cijelog svijeta. Ljubitelje suvremene umjetnosti zadivit će u svakom pogledu i zgrada i eksponati.
U potrazi za gastronomskim iskustvima posjetili smo čuveni pariški restoran Au Pied de Cochon, u kojem smo se počastili puževima na burgundski i palačinkama Crepe Suzette. Od mnogih poznatih osoba tu su se gostili Salvador Dali, J.D. Rockefeller, J.P. Belmondo, Charles Aznavour i Alfred Hitchock, a Francois Mitterand tu je slavio predsjedničku pobjedu. Specijalitet su svinjske nogice (otuda naziv), ali ima tu kamenica, rakova, juhe od luka i raznih drugih francuskih divota. Za svaku preporuku nakon posjeta Burzi, jer je doslovno preko puta.
Preko mosta Pont Neuf vode tragovi boema i umjetnika u četvrt Saint-Germain-des-Prés, do kultnih pariških kavana Café de Flore i Les Deux Magots. Mi smo se ovaj put odlučili za Les Deux Magots, koja je i danas okupljalište boema, nostalgičara za prošlim vremenima i znatiželjnika iz cijelog svijeta. To je mjesto gdje su se upoznali Picasso i njegova Dora Maar.
Moja zadivljenost Gradom svjetla je trajna. Nadam se da ću ove godine imati priliku ponovno istraživati njegove mirise i okuse jer kako je rekao jedan francuski pisac - Pariz je svijet, svi su ostali gradovi samo njegovo predgrađe.
DOBRO JE ZNATI
- Gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo donijela je odluku o ograničenju brzine u centru grada na 30 km/sat pa je zato promet često usporen.
- U Centru Pompidou, koji ima jednu od najvećih zbirki moderne i suvremene umjetnosti u svijetu, nalaze se djela hrvatskih umjetnika Julija Knifera, Dušana Džamonje, Borisa Bućana, Mladena Stilinovića, Davida Maljkovića i Matije Čopa.
- Ispod Opere Garnier nalazi se umjetno jezero. Podzemne vode prisilile su arhitekta na gradnju tog golemog spremnika vode, koju pariški vatrogasci i danas koriste u slučaju požara.