Pandemija je donijela lockdown i zatvorila granice. Od veljače prošle godine putovanja su otežana, aviokompanije otkazuju letove, restorani i kafići ne rade i uistinu nije ni jednostavno, a ni ugodno putovati u takvim uvjetima. Prebolio sam Covid-19 i na zimski godišnji odmor mogao sam otputovati bez brige da ću se negdje zaraziti, no kako se svjetske destinacije otvorene za turiste mogu nabrojati na prste jedne ruke, trebalo je pronaći odredište.
Grad se natječe sam sa sobom
Odluka je pala na Dubai, grad u istoimenom emiratu gdje nikad dotad nisam bio. Nije daleko, a ima kompletnu infrastrukturu velegrada: muzeje, galerije, trgovačke centre, hotele, restorane... Dragulj Ujedinjenih Arapskih Emirata u nekim drugim okolnostima ne bi bio moj prvi izbor, ali mi je drago da sam ga posjetio. Mislim da bi to svi trebali pruži li im se prilika, da vide tu suludu količinu nebodera na jednom mjestu.
Grad s oko tri milijuna i 300 tisuća stanovnika golemo je i neprekidno gradilište. Izgleda kao da se natječe sam sa sobom i kao da svaka iduća zgrada mora biti veća, ljepša, naprednija... Količina grandioznih nebodera svih oblika, koje su projektirali najpoznatiji svjetski arhitekti, malo su me podsjetili na Miami. Ali Miami na steroidima.
Let Zagreb - Istanbul - Dubai trajao je oko šest i pol sati, a prosječna cijena povratne karte je oko 300 eura. Za ulazak u zemlju treba imati negativan test na koronavirus, ne stariji od 76 sati. Morao sam ga napraviti i pri povratku u Hrvatsku (ne stariji od 48 sati) pa sam se i u Dubaiju testirao. No, procedura je jednostavna: medicinska sestra uđe u hotelsku sobu, uzme bris iz nosa i idući dan na e-mail stigne rezultat.
Neka mjesta preporučljivo je rezervirati još iz Zagreba - primjerice barove na plaži - jer primaju ograničen broj gostiju. Hrana je raznovrsna i zastupljene su gotovo sve svjetske kuhinje, a mogu se kušati i tradicionalni specijaliteti poput arapskog kruha (pita) s humusom (namaz od slanutka). Pije se i arapska kava, samo što joj je okus blaži, a umjesto sa šećerom servira se s datuljom.
Luksuz na sve strane
Cijene variraju pa se može proći povoljno, ali i mnogo potrošiti. Štoviše, imam osjećaj da se u Dubaiju u nekoliko sati mogu spiskati čitava bogatstva. Količina luksuza u tom gradu je fascinantna: skupih automobila, dizajnerskih dućana i ekskluzivnih hotela ima napretek.
Među njima je Burj Al Arab koji ima oblik jedra i zovu ga hotel sa sedam zvjezdica. Sagrađen je 1999. na umjetnom otočiću blizu plaže Jumeirah, visok je 320 metara, a noćenje je oko 5900 dirhama (10 tisuća kuna). Ja sam, međutim, odsjeo u lijepom hotelu Sheraton Grand.
Svima bih savjetovao da odaberu hotel na plaži, jer more je ugodno za kupanje i čisto, iako nema bistrinu poput našeg Jadrana. Kupačima na pješčanim plažama Perzijskog zaljeva dopušteno je sve - osim kupanja u toplesu ili tangama - a čuvari će vas jedino upozoriti da ne ulazite u more ako su valovi visoki.
Najbrži lift na svijetu
Stanovnici se rashlađuju u golemim trgovačkim centrima, među kojima je najpoznatiji Dubai Mall. Nalazi se u Downtownu, svojevrsnom gradskom središtu, a s površinom većom od 500 tisuća četvornih metara najveći je na svijetu.
Ima 1200 dućana, 120 kafića i restorana, olimpijsko klizalište, golemi akvarij s više od 300 vrsta životinja, 22 kinodvorane, luksuzni hotel s 250 soba, parkiralište s više od 14 tisuća mjesta...
Pokraj Dubai Malla je Burj Khalifa, najveći toranj na svijetu i najprepoznatljivija gradska znamenitost. Visok je 828 metra, a njegova gradnja je trajala od 21. rujna 2004. do 4. siječnja 2010. i stajala oko 1,5 milijardi dolara. Noću svijetli raznim bojama, a do vrha se dolazi najbržim liftom na svijetu za jednu minutu.
Jahanje na devi, noćenje u šatoru na pijesku...
Obišao sam i nekoliko muzeja, a posebno me se dojmio Jameel Arts Centre, muzej suvremene umjetnosti otvoren 2018. Prostire se na 10 tisuća četvornih metara i prva je nevladina kulturna institucija u tom dijelu svijeta. Muzej je utemeljio biznismen, kolekcionar i filantrop Fady Jameel, želeći povezati domaće i međunarodne umjetnike.
Svatko tko dođe u Dubai trebao bi otići i u pustinju jer je doista fascinantna. Ondje sam se upoznao s lokalnim običajima, jahao devu, probao tradicionalna jela (uglavnom na bazi janjetine i piletine s raznim začinima), noćio u šatoru i u zoru letio balonom iznad pustinje.
Divan je osjećaj kad se balon digne, a ispod vas nepregledna pješčana prostranstva... Žao mi je što u tih osam dana zbog epidemioloških restrikcija nisam mogao otići do Abu Dhabija, glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata, no zato imam dodatni razlog da se vratim.
Crno zlato
Grad je nastao u 18. stoljeću u pustinji, a stanovnici su u početku živjeli od ribarstva i lova na školjkaše. Nafta je otkrivena 60-ih godina prošlog stoljeća i tada počinje streloviti razvoj Dubaija. Zalihe su, međutim, prilično iscrpljene pa proizvodnja ‘crnog zlata’ sada čini manje od jedan posto bruto društvenog proizvoda koji iznosi 108 milijardi dolara. Turizam čini čak 20 posto BDP-a.
Sigurnost
Dubai je prema nekim istraživanjima sedmi najsigurniji grad na svijetu i zato se tamo doseljavaju bogataši iz cijelog svijeta. Kao najčešća kriminalna djela spominju se krađe (uglavnom bez uporabe oružja) i raspačavanje droge, a policija riješi čak 86 posto slučajeva.
Radna snaga
Emiraćani čine 15 posto stanovništva Dubaija, a ostali su uglavnom radnici iz raznih dijelova Azije. Najviše ima Indijaca, Pakistanaca, Bangladešana i Filipinaca. Pet posto stanovništva su zapadnjaci, a najbrže rastuća manjina su Britanci kojih ima više od 100 tisuća. Službeni jezik je arapski, a drugi najrašireniji - engleski.