O putovanju u Sevillu sanjam već duže vrijeme, a povod zašto sam ondje krajem veljače konačno i otišla je - obećanje koje sam dala sinu. Rekla sam mu, naime, da ćemo zajedno ići na Dinamovu utakmicu. Zato sam unatoč pandemijskim uvjetima organizirala obiteljski izlet u taj divan grad za koji ponosni Andalužani vole reći: “Ako tražiš ptičjeg mlijeka, naći ćeš ga u Sevilli”.
Letjeli smo iz Zagreba do Malage, a odande unajmljenim autom krenuli u Sevillu. Savjetujem da se detaljno raspitate o kompanijama za najam automobila, a uzmite u obzir i da malo koji hotel u centru Seville ima parking. Ako ste u mogućnosti organizirati putovanje koji mjesec unaprijed, uštedjet ćete odaberete li Ryanairove karte čija je redovna cijena između 35 i 40 eura.
Prije ulaska u Španjolsku potrebno je ispuniti poseban obrazac zdravstvenog nadzora, a pronaći ćete ga na stranici njihova ministarstva zdravstva (www.spth.gob.es) i obavezan je za sve osim za djecu do 12 godina. Maske se nose pri ulasku u zatvorene prostore hotela, restorana i muzeja, no covid-potvrde nas nitko nigdje nije tražio.
Neočekivan susret
Let do Malage nikad neću zaboraviti - jer je avion bio pun Dinamovih navijača! Osjećala sam se kao na maturalcu. Opuštenost, pjesma, navijanje, druženje… Ne moram ni reći koliko je moj sin bio sretan. U Sevillu smo stigli oko 22 sata, grad je bio prepun ljudi kao da je sredina dana.
Odsjeli smo u malom hotelu Soho Boutique Catedral, na odličnoj lokaciji u pješačkoj zoni. Iako je to glavni grad Andaluzije, pješice se mogu razgledati sve važnije znamenitosti. Kako ne bih izgubila ni minutu, već prvo jutro, u osam sati, puna entuzijazma izašla sam iz hotela, ali Sevilla tad još spava…
Otišli smo u obližnji cafe bar gdje sam uživala u kruhu premazanom svježim rajčicama i maslinovim uljem uz koji se poslužuje španjolski jamon (pršut). Suprug i sin odabrali su churrose i toplu čokoladu. Odmah smo primijetili da većina konobara ne govori engleski, tako da nas je spašavalo moje natucanje španjolskog.
Čitajte i: Las Vegas: Prijestolnica poroka kroz oči čovjeka koji ju je posjetio čak 11 puta!
Fascinantna arhitektura
Obilazak grada započeli smo razgledavanjem katedrale Santa Maria de la Sede. To je po veličini treća crkva na svijetu, odmah nakon bazilike Gospe od Aparecida u Brazilu i bazilike sv. Petra u Vatikanu. Najveća je gotička katedrala na svijetu, a sagrađena je u 15. stoljeću na ostacima nekadašnje džamije pa je vidljiv i arapski utjecaj.
Pogled s La Giralde - nekadašnjeg minareta koji je sada zvonik - oduzima dah. Impozantni lukovi, oltari, portali, kapele, vitraji te grob Kristofora Kolumba - što je potvrđeno i DNK testovima te je na taj način odbačena sumnja da je njegovo tijelo u Dominikanskoj Republici - razlozi su što je 1986. proglašena UNESCO-ovom svjetskom baštinom. Posjet katedrali se plaća, a karta omogućuje i uspon na Giraldu. Kupili smo je online, kao i za Alcazar, te tako izbjegli stajanje u redu za blagajnu.
Real Alcázar je najstarija kraljevska palača u Europi, a meni najljepša i najfascinantnija građevina u Sevilli. Dok su suprug i sin uživali u navijačkoj atmosferi na ulicama uoči utakmice, ja sam istraživala kompleks koji zapravo predstavlja mješavinu maurske i kršćanske kulture. Čarobni vrtovi s vitkim i visokim palmama - koje su me podsjetile na moja ljetovanja na Visu - stabla naranči, mirisi i boje, ptice, labirinti, terase i fontane nezaboravno su iskustvo za sva osjetila.
Dijelove palače španjolska kraljevska obitelj koristi kao svoju službenu rezidenciju te tu boravi za službenih posjeta Sevilli. Tu su snimani i dijelovi serije “Igra prijestolja” te filmski klasik iz 1962. “Lawrence od Arabije”.
Zelena oaza
Ispred Alcazara čekaju brojne kočije i nude vožnju Parkom Marie Luise po cijeni od 45-50 eura. Ja sam se ipak odlučila za šetnju, jer se na putu do parka nalazi Hotel Alfonso XIII. Park Marie Luise projektiran je uoči velike ibero-američke izložbe na kojoj se 1929. uz Španjolsku i Portugal predstavilo petnaestak zemalja Sjeverne i Južne Amerike. Predstavlja glavnu gradsku zelenu površinu s fontanama, ribnjacima, cvjetnim gredicama, klupama, palmama, stablima naranči i mediteranskim borovima.
Ujedno je dom brojnim pticama poput papiga, labudova i golubova (što su jedine vrste koje sam prepoznala). Najspektakularniji dio parka je Plaza de España: to je remek-djelo arhitekta Aníbala Gonzáleza, podijeljen je kanalom dugim oko 500 metara kojim se može i veslati unajmite li čamac. Uz njegove arkade nalaze se klupe s grbovima svake španjolske provincije bogato ukrašene glaziranim pločicama.
Pogled na stari grad
Pješačku turu nastavila sam uz rijeku Guadalquivir sve do Torre del oro, tornja koji se koristio za nadgledanje riječnog prometa. Kasnije je to jedno vrijeme bio zatvor pa onda kapelica, a danas je ondje Pomorski muzej. Ondje sam uskočila u turistički autobus za panoramski razgled i tako obišla i udaljenije dijelove grada poput otočića La Cartuja (Isla de La Cartuja). Ondje su dvije poznate građevine: Cajasol tower i Centralno kazalište, sagrađene uoči izložbe Expo 1992.
Naravno, kad sam sinu i suprugu pokazala fotografije koje sam snimila tog dana, poželjeli su da sutra zajedno idemo u Park Marie Luise, ali ovaj put biciklom.
Po povratku s vožnje, dok su se moji dečki spremali na utakmicu života, ja sam se uputila prema futurističkoj, najvećoj drvenoj konstrukciji na svijetu - Metropol Parasol (Las Setas de Sevilla) na Plazi Encarnación. Kad iz uskih uličica izađete na trg i ugledate ovu kontroverznu građevinu koju su sugrađani nazvali Las Setas (u prijevodu - gljive), zastane vam dah.
Doduše, zastao mi je dah i kad sam na stepenicama ispod jednog od “klobuka” ugledala stotine Bad Blue Boysa koji su se ondje okupljali uoči utakmice. “Dinamo - Zagreb”, odzvanjalo je ispod ove divovske strukture u čijem prizemlju se nalaze tržnica, restorani, zabavni prostor i arheološki muzej Antiquarium. Na vrhu su terasa i vidikovac s kojeg se pruža panoramski pogled na stari grad, pogotovo zateknete li se ondje u vrijeme zalaska sunca.
Čitajte i: Žena koja je provela 45 dana na planini: Evo bez čega se ne smijete uputiti na ovakvu avanturu!
Uživanje u tapasima
Nažalost, Dinamo nije pobijedio, ali mi smo imali još cijeli jedan dan za uživanje u Sevilli. Predivno vrijeme, 23 stupnja u podne, učinilo je Sevillu još čarobnijom. Šetnja ovim gradom je kao šetnja muzejom, ali to je istovremeno i vrlo živi grad glazbenika, svirača, plesača flamenca…
Uz četvrt Santa Cruz, gdje je bio naš hotel, mnoštvo je kafića, restorana i barova. Ondje smo kušali njihov tapas, specijalitete poput bikova repa (rabo de toro), prženu svinjetinu u umaku od viskija (solomillo al whisky), krokete svih vrsta (croquetas), pečeni krumpir (patatas bravas), pršut (jamon)... Uvijek uz čašu domaćeg vina, sherryja ili uz dobro ohlađeno pivo (cerveza).
Zanimljiva je i četvrt Triana na zapadnoj obali rijeke, poznata po bogatoj keramičkoj tradiciji i flamencu. Unatoč silnoj želji nismo imali dovoljno vremena da posjetimo Muzej flamenca niti smo uspjeli odgledati pravi, autohtoni flamenco, ali morala sam nešto ostaviti i za sljedeći posjet. Zato sam rekla Sevilli “Doviđenja!” U nadi da ću se uskoro vratiti u ovaj grad naranči, sunca, boja i umjetnosti.
Stabla naranči
Grad ima 48 tisuća stabala naranči, a puno plodova jednostavno propadne. Zato su gradske vlasti predložile da se metan iz trulih naranči pretvori u energiju: ispitivanja pokazuju da tisuću kilograma naranči može dnevno napajati pet domova. Kad bi se ubrale sve seviljske naranče, njima bi se moglo napajati 73.000 domova. Nadaju se velikom uspjehu ovog eksperimenta.
Grad muzej
Sevilla ima tri znamenitosti na popisu UNESCO-ove svjetske baštine: Real Alcázar de Sevilla (kompleks palača Alcázar), Catedral de Sevilla (katedrala) i Archivo de Indias (Arhiv).
Kompleksnost Alcazara
U dijelu Alcázara koji se zove La Casa de Contratación Kristofor Kolumbo susreo se s kraljem Ferdinandom nakon svog drugog putovanja u Ameriku, a tu se nalazi i slika “Gospa od pomoraca” (Alejo Fernández, 1536.).