U djelu nadahnutom neobičnom 2020., kada su uobičajeni način života poremetili koronavirus i potresi, igraju Csilla Barath Bastaić, Sven Jakir, Iskra Jirsak i Domagoj Janković, a premijera je zakazana 7. travnja u zagrebačkom Centru za nezavisnu scenu ‘Pogon’. O predstavi nam je više ispričao redatelj Miran Kurspahić.
Koliko vas je za predstavu nadahnuo pravi krizni stožer koji nam diktira život?
- Sva ta mahnitost oko virusa, a posebice krizni stožer kao politički obojeno tijelo koje hini neutralnost, odlična su podloga za neki hipertrofirani teatar apsurda. Društvo se putem instrumentaliziranih medija i društvenih mreža poziva na ‘odgovornost’ koja potiče socijalnu distancu, izoliranost pa čak i paranoju, što stvara više nego potentnu dramsku situaciju.
Odgovaraju li vam kao redatelju više aktualne životne teme ili one imaginarne?
- Oni rijetki pojedinci koji petnaestak godina prate moj rad kao kazališnog redatelja, znaju kako se iz predstave u predstavu poigravam različitim formama, kao i kombinacijom fikcije i činjenica. Početna točka uvijek mi je neki aktualni problem u društvu, koji me mori i onda oko toga polako slažem dramsku strukturu. Bez te motivacije i razloga teško mi je uopće ući u kreativni proces.
Je li vam teško kao pripadniku nezavisne kulturne scene izboriti se za svoj prostor?
- Naravno. Za razliku od institucionalnih kazališta, mi nemamo potrebnu infrastrukturu - vlastiti prostor i logistiku. Uglavnom se sve svodi na gerilsku propagandu jer zbog ograničenih sredstava jedino tako možemo doprijeti do publike.