Zagrepčanka Boška Bahtijarević (45), oduvijek je bila netipična arhitektica i rijetko je pratila trendove. Umjesto u strogim crnim kombinacijama, kakve obično nose njezine kolegice, Bošku se najčešće može vidjeti u ženstvenim haljinama i kaubojskim čizmama. Za razliku od mnogih arhitekata, obožava boje i nije je strah poigrati se njima.
A svoju neobičnu osobnost preslikala je na novi projekt zbog kojeg je nakon 12 godina rada napustila arhitekturu - concept store Tvoje. Mjesto koje izgleda poput cvjetne galerije, osim cvijeća, nudi i razne sitnice za dom. Smješten usred zagrebačkog Design Districta, Tvoje je u samo tri mjeseca postalo omiljeno mjesto brojnih ljubitelja predmeta za dom.
- Ideja da pokrenem nešto svoje nastala je krajem 2018. U to sam vrijeme radila u studiju Arhitektri, koji sam osnovala s kolegama, no došlo je do zasićenja. Presudni trenutak dogodio se tijekom uređenja jedne slastičarnice, u kojoj je zid bio prekriven umjetnim cvijećem. Već dugo me ništa nije tako veselilo kao uređenje tog zida. Oduvijek sam voljela cvijeće pa sam na Pučkom otvorenom učilištu upisala tečaj za cvjećara aranžera i shvatila da je to ono čime se želim baviti - kaže Boška za magazin Gloria, ističući kako je dugo i pažljivo birala brendove koje nudi u svom concept storeu.
U torbi uvijek nosi škare
Ipak, trenutačno je najpoznatija po neobičnim buketima koje se rijetko može vidjeti u klasičnim cvjećarnicama. Svijetlosmeđe ruže, crne kale, bordo hortenzije, cosmos ili svijetlozelene ruže čije glavice podsjećaju na božure, čine njezine bukete drukčijima.
- Nijedan nije isti, a inspiracija ovisi o ponudi, ali i mojem raspoloženju. Omiljeno cvijeće mi je narančasti tulipan, no oni su najljepši sami, bez ikakvih dodataka. Ipak, najviše od svega volim šetati po livadi i brati poljsko cvijeće. Zato u torbi uvijek nosim škare - otkriva Boška, koja vjeruje da se dobar ukus gradi od djetinjstva.
Za njezin su zaslužni roditelji - pokojni otac, doajen hrvatske arhitekture Ivan Crnković, i majka Borjanka, također arhitektica.
- Odrasla sam u stanu s crnim parketima i narančastom kuhinjom. Na zidovima su visjela djela Ede Murtića i Miroslava Šuteja, a sjećam se kad su roditelji - za tadašnju cijenu automobila - kupili čuveni stolac Eames long chair. Tada to nisam razumjela i htjela sam biti kao svi moji vršnjaci - imati regal od slavonske hrastovine i trosjed u dnevnoj sobi. Nisam željela odskakati ni po čemu, što je bilo nemoguće jer me mama odijevala u otkačene modele Đenise Pecotić. Tek u srednjoj školi sam shvatila koliko su moji roditelji kreativni i dotadašnji osjećaj tereta zamijenio je osjećaj slobode - govori Boška.
Najveća podrška u okretanju nove stranice u životu su joj sin Vito (22), student kineziologije i profesionalni rukometaš RK Dubrava, te kći Bruna (18), gimnazijalka. Oni dobro razumiju njezinu potrebu da se izrazi na drukčiji način nego što joj je to profesija omogućavala.
- Bez obzira na sve, ja ću uvijek biti arhitektica. To je duboko u meni. Možda se jednog dana i vratim arhitekturi, ali trenutačno, Tvoje je sve što želim - napominje Boška Bahtijarević.