Sva naša djeca će vam reći da bi rado otišla u udomiteljsku obitelj ili na posvajanje. No, korona je sve usporila: u 2021. samo dvoje djece je udomljeno, a jedno posvojeno, dok lani niti jedno nije udomljeno, a dvoje je posvojeno. A prije krize godišnje je desetak djece odlazilo u udomiteljske obitelji, govori Jelena Burazin, ravnateljica Dječjeg doma Maestral u Splitu.
Gostujući u emisiji Bez brige s Dijanom otkrila je da je u Hrvatskoj veći interes za posvajanjem - jer je to trajni oblik skrbi. No, Jelena Burazin, po struci psihologinja i psihoterapeutkinja, naglašava da je udomiteljstvo najbolji oblik alternativne skrbi za djecu bez roditelja, žrtve nasilja, djecu roditelja koji zlorabe ili zanemaruju svoje dužnosti i onih koji nisu u mogućnosti izvršavati roditeljsku ulogu. Bebe i djeca vrtićke dobi najlakše se adaptiraju na novu obitelj: njima nije važan formalni status osobe koja se brine o njima, samo žele nekoga tko će im pružiti ljubav i toplinu.
- Postoje predrasude da su udomitelji motivirani novčanom naknadom, što nije istina, jer sredstva koja dobivaju kao materijalnu podršku su dostatna samo za najosnovnije potrebe djeteta. A ono što udomitelji pružaju djeci ne može se novčano mjeriti - govori Burazin. Nažalost, događa se da udomiteljska obitelj zatraži prekid smještaja. To su, kaže ravnateljica doma, najnesretniji trenuci za sve u sustavu - jer dijete još jednom proživljava iskustvo odbačenosti. Kako bi se to spriječilo, organiziraju se redoviti supervizijski susreti i pružaju se kontinuirane usluge savjetovanja i pomaganja.
U domu imamo svakodnevne kontakte s roditeljima. Neki se baš trude biti uključeni u djetetov život, neki pokazuju slab interes. Potičemo djecu da imaju dobre odnose s njima, ali poštujemo i ako odbijaju kontakt. No, nikada nismo imali situaciju da je dijete odbilo susret s potencijalnim udomiteljima. Jer toliko žele pripadati nekome - zaključuje Jelena Burazin.