Sve više znanstvenih istraživanja proučava suživot ljudi i tehnologije, točnije društvenih mreža. U toj je temi neizostavno spomenuti i algoritme - odnosno upute koje upravljaju time što i koliko vidimo na našim ekranima dok pretražujemo društvene mreže. Iako većina ljudi smatra da su sposobni snagom vlastite volje oduprijeti se manipulaciji od strane algoritama, upravo istraživanja pokazuju da je stvarnost upravo suprotna. Pogotovo u posljednjih deset godina, otkako često koristimo društvene mreže, algoritmi mogu utjecati na naše mentalno i fizičko zdravlje, piše portal Medijska pismenost.
U nekim slučajevima ti svemogući algoritmi zloupotrebljavaju svima nam urođenu ljudsku želju i potrebu za druženjem. Znanstvenici često ističu da je prekomjerno korištenje društvenih mreža povezano sa stanjima depresije i anksioznosti i kod tinejdžera i kod odraslih.
Psihijatrica Nina Vasan s prestižnog sveučilišta Stanford upozorava na činjenicu da su algoritmi društvenih mreža razvijeni kako bi nas korisnike što duže držali ispred ekrana, a kada smo na društvenim mrežama i to u ogromnim količinama vremena počinjemo se uspoređivati s drugima bez ikakvih kritika.
"Problem je što nismo sposobni pauzirati i promisliti, a trebali bismo pronaći način kako skrenuti pažnju na nešto drugo i prekinuti taj vrtlog", tvrdi psihijatrica Nina Vasan. Dodaje i da neka algoritamska rješenja mogu pokvariti raspoloženje i izazvati depresivne misli.
Ozbiljno stanje
Napretkom tehnologije koja sada prepoznaje lica, dopušta i predlaganje filtera za uljepšavanje, tako modeli na slici postaju mršaviji, našminkani, s dorađenom frizurom... Ako satima gledamo u savršene fotografije, savršeno lijepih ljudi javlja se osjećaj zavisti, ljubomore, pad samopouzdanja te uz depresiju i poremećaje u prehrani može doći i do pomišljanja o samoubojstvu.
Iako su posljedice tako ozbiljne, a sve više ljudi je svjesno te činjenice, zašto nismo u stanju na vrijeme isključiti ekran? Razlog je u stimulansu koji dobivamo iz komunikacije kroz društvene mreže - koja nam nekada donosi manje, a nekad više odobravanja.
Na primjer, ako na profilu objavite svoju fotografiju i dobijete mnogo lajkova, pozitivnih reakcija i komplimenata, mozak to tumači kao nagradu i motivaciju, aktivira se kemijska reakcija ugode koja uz pomoć dopamina daje osjećaj sreće i zadovoljstva. Isti se neurotransmiter oslobađa kad, primjerice, pojedemo čokoladu.
No isto tako, uvjetujemo svoj mozak da postaje ‘ovisan‘ o odobravanju u tom virtualnom svijetu, tako kada naša fotografija dobije malo lajkova i komplimenata, osjećamo razočarenje, piše Medijska pismenost. Još jedna psihijatrica sa Stanforda Sara Johansen bavila se proučavanjem utjecaja društvenih mreža te tvrdi da ono što nas čini ovisnima o društvenim mrežama su zapravo ponavljajući periodi u kojima na internetu ne dobijemo onoliko interakcije i odobravanja koliko bismo željeli.