Čini se da je epidemija anksioznosti i niskog samopouzdanja zahvatila mlade ljude između dvadesete i tridesete godine života, jer upravo su oni najčešći pacijenti u psihološkoj ordinaciji Maje Vučić.
Gošća posljednje emisije “Bez brige” kaže da joj predstavnici te generacije dolaze zbog problema s tjeskobom, lošom slikom o sebi i sniženim raspoloženjem.
- Ako s 24 godine nisu postali novi Mate Rimac, smatraju da nisu postigli mnogo. Nakon jedne godine staža očekuju unapređenje za dvije stepenice i dvostruko povećanje plaće, a do tridesete godine moraju imati sređen život, što znači mnogo novca, i status do kojeg se u korporacijama ljudi inače penju desetljeće ili dva. A kada s trideset sve ostvare, žele usporiti tempo, osnovati obitelj i uživati - govori Maja Vučić, koja smatra da velika očekivanja i natjecanje sa samim sobom nije loše, ali nerealna očekivanja jesu.
Pojavom društvenih mreža i njihove dominacije u prikupljanju informacija o svijetu oko sebe mladi dobivaju uljepšanu i iskrivljenu sliku o uspjehu drugih ljudi, a uspjeh se, iz njihove perspektive, mjeri kroz status i novac.
Istraživanja pokazuju da mlade zanima slava, ali kroz nogomet ili estradu, a ne kroz područje u kojem bi se oni mogli dokazati sa svojim sposobnostima. Fokusirani su na krajnji cilj umjesto na proces dolaska do tog cilja.
U području IT-a uzor su im Mate Rimac ili dvojac iz Nanobita, a ne shvaćaju da su oni “rudarili” godinama dok nisu postigli uspjeh. Razlozi takvog stava su različiti. Oni koji su bili najbolji u školama dolaskom na fakultet “izgube se” među najboljima, a kada se zaposle, nađu se u društvu sebi sličnih. Ne razumiju da su i dalje iznadprosječni u odnosu na populaciju.
Strah od pogrešaka
Iako imaju odlične rezultate, počinju sumnjati u sebe trudeći se napraviti vrhunski rezultat koji će ih vinuti visoko iznad drugih. Prezaštitnički odgoj i roditelji koji su sve rješavali umjesto djece također su razlog zašto u odrasloj dobi posjećuju psihološke ustanove - postaju anksiozni čim se uhvate u koštac s nekim ozbiljnim problemom koji trebaju riješiti. Počinju sumnjati u sebe, boje se pogrešaka.
- Voljela bih da mogu vidjeti sebe mojim očima jer su to pametni i dobri ljudi koji imaju dvostruke standarde. Na sebi primjenjuju najstrože, a na svima ostalima - realistične i tolerantne. Kroz razgovor zajedno sagledamo problem iz drugog kuta, ispitujemo pravila i vrijednosti. Postoje izvrsni alati za rad na samopouzdanju i smanjenju tjeskobe. Dvije osobe mogu imati isti problem, ali ako im je korijen problema različit, pristupamo na različit način. Pa zamislite samo da smo svi menadžeri ili nogometaši A lige. Gdje bismo kupili krasan buket cvijeća? Tko bi nas pregledao kada smo bolesni? Tko bi nam napravio prefine kolače? - zaključuje Maja Vučić.