Splitska psihoterapeutkinja Asja Kuzmanić iz Centra za integrativni razvoj gostovala je u ovotjednoj emisiji Bez brige s Dijanom Čuljak. Uvodno je ispričala kako je nedavno radila na svom osobnom razvoju tako da je više od 20 dana potpuno sama putovala Turskom.
"Obišla sam gradove koji su tek nekoliko kilometara udaljeni od Sirije, ali odlaskom na to putovanje i radom na sebi zapravo sam shvatila da koncept sigurnosti ima neku vrstu iskrivljenja. Ljudi misle da je sigurnost koju tražimo u situacijama koje pružaju mir, koje su nam poznate i bez stresa, poznatije još i kao zona komfora. Ali stvarna sigurnost dolazi kada se izlažemo novim situacijama i kada se preispitujemo te imamo sposobnost reguliranja vlastitih emocija", objasnila je Asja Kuzmanić.
Prostor nesigurnosti, kaže, ne možemo izbjeći ako želimo napredovati, poanta je da se naučimo nositi sa stresom – izgraditi unutar sebe kapacitet da se nosimo sa nelagodom, a ne da se raspadnemo i paraliziramo, već na zdrav i odrasliji način da se naučimo nositi s tom nelagodom i tako odlučujemo što napraviti s tim emocijama jer tako rastemo. Stres ne možemo izbjeći, on je sastavni dio života. Iluzija djeteta je da živimo život bez stresa i bez boli.
Psihijatar Igor Filipčić otkriva sve o povezanosti tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja
KAKO IZGLEDA OSOBNI RAZVOJ?
"Osobni razvoj ima nekoliko segmenata, vanjski i unutarnji. Vanjski se odnosi na sport, edukaciju i različita osobna postignuća u partnerstvu i poslovnom svijetu... kada taj dio postignemo ili ako tu nije prisutno zadovoljstvo pitamo se koji je smisao svega. U trenutku kada si počnemo postavljati takva pitanja kreće osobni razvoj pa ljudi sve više traže podršku educiranih terapeuta kako bi pronašli dio sebe, onaj dio koji su tijekom djetinjstva zanemarili, potisnuli ili nesvjesno anestezirali", objašnjava gošća.
Tjelesno orijentirana terapija je bazirana na tijelu, emocijama i umu uz fokus na ono što nam tijelo govori. Kod klijenta se pokušava osvijestiti kako današnji problem ima veze s njegovim djetinjstvom. Terapija ne rješava samo problem koji ima sada već se traži njegov korijen – on leži u spremljenim, neprerađenim emocijama i važno je prihvatiti taj svoj dio. Ljudi su sve više spremni zagrliti svoje rane...
Bez dobre mentalne strukture i drugi uspjesi su limitirani
Rad na sebi kroz psihoterapiju sve je više detabuiziran, mladi ne žele ponavljati greške svojih roditelja i na svom mentalnom zdravlju počinju raditi već u ranim dvadesetima da bi sebi omogućili što kvalitetniji život. Često biraju upravo tjelesno orijentiranu terapiju koja se bavi neurozama i ova vrsta psihoterapije je emocionalna higijena. Nerijetko je verbalni dio u rascjepu s onime što nam tijelo govori pa iako klijent misli da je sretan u životu, braku, poslu, njegovo tijelo govori drugačiji.
"Panični napadaji, anksioznost i depresija najčešći su problemi zbog kojih nam ljudi dolaze. Neki se uspiju odvojiti od njih ili ih racionalizirati, ali svima je zajedničko jedno – ne znaju kako dalje. Iako naša terapija ima mnogo benefita, nijedna metoda ne može izbrisati ono što nam se dogodilo u djetinjstvu, treba samo preuzeti odgovornost za to. Nije cilj da budemo žrtve, već kreatori svog života. A kod nas kao da se ljudi natječu tko je veća žrtva i kome je teže", zaključila je gošća.
Terapeutkinja je govorila i o zlostavljanju u djetinjstvu, kako se liječe takve rane, otkrila je i dio svoje osobe priče, promjeni profesije, razvodu, osjećaju bezvrijednosti i novom pogledu na život.