Psihologinja, psihoterapeutkinja i ravnateljica Dječjeg doma Maestral u Splitu, Jelena Burazin, gošća je ovotjedne emisije Bez brige s Dijanom, u kojoj govori o djeci koja odrastaju u ustanovi, a ne u toplom obiteljskom domu.
„Izuzetno cijenimo one roditelje koji odmah shvate da ne mogu pružiti djeci ono što bi trebali i odreknu se svog roditeljskog prava pa samim time omoguće djetetu posvojenje i normalan život. Trenutno nekoliko djece čeka posvajanje i radujemo se, najveći nam je uspjeh kada dijete odlazi na posvojenje. Naime, trenutno skrbimo o 140 djece, ali na smještaju ih je 85, ostali dolaze na dnevni boravak”, istaknula je uvodno.
Ističe kako je svako njihovo dijete posebno i individua za sebe.
„ Nije isto jesu li kod nas došli kako bebe ili kao tinejdžeri. Što duže borave u obitelji u kojoj su ugroženi, posljedice su teže. Ljuti su na cijeli svijet, na sve odrasle, teško se otvaraju. Najteže nam je kada djeca nakon pet, šest ili deset godina dođu iz problematične obitelji jer su duboko istraumatizirani. Kod male djece se to ne osjeti previše, oni također vole kada ih roditelji dođu posjetiti, ali lakše prihvate život u Domu i vesele se”, objašnjava Jelena Burazin.
STIGMATIZACIJA DJECE U DOMU
Iako je većini djece koja odrastaju u Domu to prirodna sredina, često se srame odrastanja ondje i kada krenu u školu, žele to sakriti jer ih društvo i dalje stigmatizira.
„Već predškolska djeca primjećuju razliku između djece koja rastu u normalnim obiteljima i između njih kao i školarci. Oni se često srame što odrastaju u Domu. Društvo mora raditi na senzibilizaciji jer ta djeca nisu nimalo kriva, a često se smatraju odgovornima i krivima za boravak ondje. Naši psiholozi puno moraju raditi na otklanjanju tih uvjerenja”, objašnjava ravnateljica Dječjeg doma Maestral.
Neki roditelji dolaze redovito i brižni su, provode kvalitetno vrijeme s djecom, ali nemaju roditeljske kapacitete da bi djeca mogla živjeti s njima. Ona djeca koje roditelji posjećuju rijetko, vesele im se kada dolaze, ali nakon odlaska ostaju povrijeđeni, tužni, nesretni.
„Neki roditelji čak nas djelatnike znaju okrivljavati što su njihova djeca u domu pa kod djece stvaraju dodatne psihičke probleme. Mnoge djevojke u pubertetu čak odbijaju odlaziti na vikend susrete u svoju obitelj jer znaju da u domu imaju mir, smatraju ga sigurnim mjestom. Zato imamo problem roditeljima objasniti da djeca ne žele ići vikendom doma, a mi ih ne želimo prisiljavati”, objašnjava naša sugovornica.
Govorila je i o Zakonu koji roditeljima daje bezgranično vrijeme da se ne odrekne svojih prava pa djeca ne mogu biti posvojena.
„Ako biološka obitelj ne može ostvariti uvjete za djecu i unaprijediti svoje roditeljske vještine, definitivno je bolje da dijete bude posvojeno ili udomljeno. Roditeljima se ne može davati bezgranično vrijeme jer naša djeca nemaju vremena. Njima će u udomiteljskoj obitelji biti puno bolje nego u ustanovi. Mnogi su sebični i inzistiraju na povremenim susretima pa svoju djecu osude na život u ustanovi koji je materijalno ugodan i siguran, ali obiteljski život je nešto drugo”, zaključuje.
Za više pozitive i dobrih savjeta zapratite Instagram profil @bezbrigesdijanom.
Čitajte i: Najovisnije su o alkoholu: ‘Neke žene su četvrti put kod nas, a kažu da su ondje zbog visokog tlaka‘
Čitajte i: Psihijatar Miroslav Herceg: ‘Shizofrenija je katastrofična bolest, zastrašujuće je koliko pacijenata odbija lijekove‘
Čitajte i: ‘Život u neimaštini troši toliko mentalne snage da umanjuje kapacitet za razborito vođenje života‘
Čitajte i: Psihijatar Robert Torre: ‘Kada bi se ove tri stvari prevenirale, pojavnost ludila bi značajno pala‘