Psihoanalitičarka Alemka Kulenović Somun ovotjedna je gošća emisije Bez brige s Dijanom. Uvodno je govorila o psihoanalizi kao terapiji koja traje 10 do 12 godina, ali je vrlo intenzivna. "Analitičke terapije rade se od tri do pet puta tjedno na kauču i traju deset do 12 godina. Ljudi su spremni ići na terapiju ako pate. Izvana mogu biti uspješni, funkcionalni, adaptirani, ali pate", kazala je.
U svakodnevnom životu funkcioniramo po nesvjesnim principima. Terapijski postupak je odnos u kojem terapeut izgradi povjerenje i na temelju stava koji nema nikakav osuđujući karakter, povjerenje raste i pacijent može donijeti neke svoje nesvjesne sadržaje – on njih nije svjestan, a analitičar ih prepoznaje kroz metodu nesvjesnih asocijacija.
Odnos terapeuta i pacijenta
Psihoterapijski odnos jedan je od najintimnijih ljudskih odnosa dvoje stranaca koji postoji. "Teško je, ali ono što nas čuva je to da su psihoanalitičari prošli vlastitu terapiju od desetak godina. Kroz to smo otvorili vlastito nesvjesno. To je odnos koji je ravnopravan. Ali, mi smo instrument, sve ono što dobijemo od pacijenta prolazi kroz nas...i naše nesvjesno. Ipak imamo terapijsku distancu u kojoj ne otkrivamo sebe", objašnjava.
Problem je što je psihoanaliza relativno nedostupna - u Hrvatskoj je samo 18 psihoanalitičara. Mnogi pokušavaju razne terapije, a na kraju se ipak prepuste psihoanalizi.
Naše nesvjesno ograničava nas u rastu
"U terapiji pokušavamo razumjeti nesvjesno, ali ono na čemu radimo je promjena nekih drugih aspekata strukture ličnosti, radimo da omekšamo super ego koji zna biti okrutan, zahtjevan, kritičan. U njega su interpolirani aspekti naših roditelja i njihovih zahtjeva. Pokušavamo postići kohezivnost mentalnog procesa. Imamo ljude koji su vrlo uspješni ali na psihološkoj razini funkcioniraju previše psihotično – prazni su. Moramo razviti kod pacijenta mogućnost da osjeća, da razmišlja i uđe u sebe", objašnjava gošća.
‘Brinu nas podaci istraživanja o mentalnom zdravlju djece, školski uspjeh sada je na drugom mjestu‘
"U terapiji smo radi sebe, a ne radi drugih. Zahvaljujući terapiji možemo razumjeti neke stvari koje su nas kod drugih ljudi silno nervirale, radeći na sebi i razumijevajući svoje vlastite osjećaje, konflikte i deficite možemo razumjeti partnera i shvatiti koliko je i on nemoćan u svojoj boli", zaključila je Kulenović Somun.