Kristina Ivanuš (22), model i štićenica SOS Dječjeg sela i Zajednice mladih, koja paralelno studira i radi u administraciji revizorske kuće, sportom je pobijedila bolest perifernih živaca, a uz pomoć policije spasila majku od ropskoga rada i zlostavljanja. Za sve to ovog je ljeta osvojila nagradu Hermann Gmeiner, koja se na svjetskoj razini dodjeljuje uspješnim mladim pojedincima.
"Mnogima je ova godina bila najtužnija, a meni - najbolja dosad. Dogodile su mi se samo lijepe stvari, a prva je bila nagrada Hermann Gmeiner za najuspješniju mladu osobu na svijetu. Lavina se, međutim, zakotrljala nakon gostovanja u emisiji “U svom filmu“ urednice i voditeljice Tončice Čeljuske. Ondje sam rekla da bih se voljela baviti modelingom pa sam angažirana da glumim u videospotu Jure Brkljače, a postala sam i zaštitno lice domaćeg proizvođača nakita Cloud&Co. Posebno sam ponosna što sam bila ambasadorica akcije #ŽelimSveMoguSve, čiji je cilj bio pomoć u obnovi savjetovališta Autonomne ženske kuće Zagreb. O toj sam tematici u studenom govorila i na panelu Gloria osobno, a u prosincu na TEDx konferenciji. Tema je bila da je bolje odrastati u instituciji nego u obitelji koja te maltretira. Na to me je potaknula djevojka koja mi se javila putem društvenih mreža te ispričala kako je bila žrtva psihičkog zlostavljanja i omalovažavanja u vlastitoj obitelji. Da sam ostala živjeti sa svojim roditeljima, moja priča ne bi bila mnogo drukčija od njezine..."
Ivona Baniček (30),magistrica geologije i alpinistica, pokretačica volonterske akcije u kojoj se okupilo stotinjak alpinista i penjača kako bi pomogli ukloniti štetu nastalu na zagrebačkim krovovima nakon potresa 22. ožujka.
"Vjerujem da nam je svima 2020. bila kudikamo posebna i da ćemo je dugo pamtiti. Ja ću se najviše sjećati brojnih novih iskustava i divnih ljudi koje sam susretala i upoznavala. Godina je svakako bila bogata ekstremima, kako društvenim tako i prirodnim, ali bez obzira na sve ne bih je mijenjala ni za što. Ozbiljno vjerujem da nema loših iskustava, iz svega se može ponešto naučiti, a lekcije iz 2020. još će dugo odzvanjati. Mnogo sam toga naučila, još više doživjela i zahvalna sam na svakom trenutku. Volonterska akcija “Alpinisti, speleolozi i visinci pomažu Zagrebu“, neobičnost i funkcionalnost jednog takvog masovnog okupljanja kolega i prijatelja, podarila mi je novu vjeru u ljude, spoznaju da nesebičnost i humanitarnost nisu izumrli."
Ne propustite ni ove video priče Glorijinih junakinja:
- dr. Sonja Anić Jurica, liječnica koja je spašavala palčiće u Petrovoj: ‘Još uvijek imam osjećaj da je potres i kad nije...‘
- Vida Bajs i Ivana Suton: Žene čije su živote zagrebački potres i korona nepovratno promijenili
- Ana Šarić i Martina Stojanović: Lavice koje su sve svoje potrebe stavile iza potreba drugih
- Žana Gamoš i Marta Divjak: Kad je trebalo podići glas za prava žena i djece - one su bile prve
- Mirna Mrčela i Dragana Dilparić: ‘Zasukale su rukave‘ i pokazale svu žensku snagu i hrabrost
Marija Galić (42), prva Hrvatica koja je rodila tri godine nakon transplantacije srca
"Sin Toma trebao se roditi 1. siječnja 2020., ali je došao gotovo mjesec dana ranije. Tako sam u 2020. zakoračila s malim predivnim bićem koje je moj život obasjalo novim suncem. Početak života s bebom bio je prožet srećom, ali i brigom, strahom i sumnjama koje muče majke. Uz to, nisam znala hoće li moje transplantirano srce izdržati toliki nalet sreće i ljubavi. Svejedno, Toma je bio najljepši početak 2020. Potom je sve krenulo nizbrdo. Mome ocu otkriven je karcinom i napustio nas je u lipnju. U međuvremenu je bio potres, pa Covid-19. I kad sam mislila da se ništa ružno više ne može dogoditi, u studenom sam zbog meningitisa završila u bolnici. Tomu nisam vidjela više od mjesec dana. Crpila sam zadnje atome snage vjerujući da ću ga ubrzo vidjeti i uživo čuti njegovo ‘mama’. No, prije Božića dobila sam koronu. Svima poručujem da se za sve vrijedi boriti - ako ne pokušate, nikada nećete ni saznati što ste mogli dobiti."
Petra Čalić (29), Zagrepčanka koja se, s članicama udruge Roda, izborila za to da članovi obitelji smiju posjećivati hospitaliziranu djecu tijekom epidemije korone
"Ovu godinu pamtit ću zbog operacije srca svoje kćerkice Laure s nepuna dva mjeseca. Praćenje Laure u operacijsku salu i osam sati neizvjesnosti nešto je što suprug Marijo i ja nećemo nikada zaboraviti. S obzirom na to da je ubrzo nakon operacije u Münchenu počela pandemija, za vrijeme Laurinih hospitalizacija na zagrebačkom Rebru uglavnom nismo smjeli biti uz nju, što je svakom roditelju nezamislivo i nedopustivo. Stoga sam i pristala izići u javnost i među prvima potpisati peticiju udruge Roda protiv odluke kojom se roditeljima brani posjećivati djecu u bolnicama. Htjela sam potaknuti što više ljudi da pritisnu zadužene za donošenje takvih odluka, ali i našim primjerom doprijeti do nadležnih jer ovakvih (i još težih) priča ima strašno puno, samo što čovjek to ne percipira dok se ne događa njemu. I nisam pogriješila, jer su se od tog trenutka stvari malo promijenile."
Brončane hrvatske rukometašice
U godini punoj neizvjesnosti i tužnih vijesti rukometašice su mnogima vratile osmijeh na lice. Gotovo neprimjetno otišle su na Europsko prvenstvo u Dansku, gdje ih je većina stručnjaka podcjenjivala, prognozirajući da će ispasti već nakon prvog kruga, ali uz golemo zajedništvo i hrabrost hrvatske reprezentativke uspjele su sve iznenaditi i osvojiti broncu. Ipak, više od same medalje, prve u povijesti hrvatskog ženskog rukometa, fascinirao je način na koji su to napravile. Uz puno smijeha i zezancije, ali i znanja i odlučnosti, pokazale su da je složna ekipa uvijek jača od pukog zbroja talenta i sposobnosti svojih članova.
Priče svih naših junakinja, kao i potpuna svjedočanstva pronađite u novom broju magazina Gloria i u video specijalu na Gloria.hr!
