Imao je 80 godina kad se oprostio se od duge i plodne karijere nizom koncerata s brojnim zagrebačkim ansamblima s kojima je surađivao, među mnogima i s opernim Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i Simfonijskog orkestra Hrvatske Radiotelevizije kojima je bio ravnatelj.
Vladimir Kranjčević svoje najveće supjehe postigao je s članovima Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, ne samo u domovini već i u inozemstvu.
Bio je dirigent i pedagog, u mladosti i pijanist s diplomom zagrebačke Muzičke akademije u razredu Ladislava Šabana, dok je dirigiranje studirao kod Slavka Zlatića i Igora Markeviča, a status magistra stekao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji kod Vojislava Ilića.
Djelovanje je započeo kao srednjoškolski nastavnik, kasnije i direktor glazbene škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu, da bi se kao dirigent i šef ansambala poput Komornog orkestra Vatroslav Lisinski, Zagrebačkih madrigalista, Komorne opere b.b. Zagreb, vinuo do vodećih mjesta u već spomenutom HNK i HRT-u, neko vrijeme djelovao je i u muzičkoj produkciji Radiotelevizije Beograd, bio je jedan od utemeljitelja i dugogodišnji ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri te predsjednik Oratorijskoga društva sv. Marka Cantores Sancti Marci.
Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je neprekidno 28 godina, od 2000. kao redovni profesor u trajnom zvanju. Za radio i televiziju ostavio je oko 5 tisuća minuta trajnih snimaka, 20-ak gramofonskih ploča i 20 CD-a.
Među brojnim nagradama i priznanjima koje je dobio ističu se godišnja i nagrada za životno djelo Vladimir Nazor, dva godišnja Porina te također onaj za životno djelo, koje je priznanje primio i od Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga. Nagrade grada Zagreba i tri grada Varaždina uz priznanja Milka Trnina i Josip Štolcer Slavenski svjedoče o njegovoj izvrsnosti