Iako u nedjelju, 6. veljače, postaje najdugovječniji britanski vladar u povijesti - tog je dana prije 70 godina stupila na tron - kraljica Elizabeta II. (95) proslavit će platinasti jubilej tek četiri mjeseca kasnije. Razlog je što je okrunjena u lipnju pa je sve obljetnice proslavila tog mjeseca: 1977. je imala srebrni jubilej (25 godina na prijestolju), 2002. je proslavila zlatni, a deset godina kasnije obilježila je i dijamantni jubilej (60 godina na tronu). Ove godine obilježit će se četverodnevnom proslavom koja će početi 2. lipnja.
Na početku ništa nije upućivalo na to da će postati kraljica. Bila je treća u nasljednom nizu, iza strica Edwarda VIII. i svog oca Alberta, vojvode od Yorka. Najranije djetinjstvo provela je sa četiri godine mlađom sestrom Margaret u obiteljskoj rezidenciji u Windsor Great Parku. Kad je njen stric 20. siječnja 1936. abdicirao, roditelji, kralj George VI. i kraljica Elizabeta, počeli su je pripremati za buduću ulogu.
Čitajte i: Prava kraljica: Elizabeta II. odbila je nagradu, jer se ne osjeća dovoljno staro da bi je zaslužila
Njenu krunidbu Westminsterskoj opatiji 2. lipnja 1953. prvi put u povijesti prenosila je televizija, a pripreme za taj događaj trajale su 16 mjeseci. Tada 27-godišnja Elizabeta dugo je vježbala nositi 1,3 kilograma tešku krunu optočenu s 2868 dijamanata. Među njima su dijamant Cullinan II. od 317,4 karata, safir sv. Edwarda koji potječe iz srednjeg vijeka, a počasno mjesto na kruni ima rubin Crnog princa od 170 karata koji je pripadao engleskom kralju Henryju V.
Kraljičin suprug, Philip, vojvoda od Edinburgha htio je da njihova djeca nose prezime Mountbatten po njegovom ujaku, posljednjem britanskom potkralju Indije. Prijedlog nije prihvaćen, pa se požalio: "Ja sam jedini muškarac u zemlji koji ne smije dati svoje ime vlastitoj djeci". Djelomice je uspio tek 1960. Od tada njihovi potomci po muškoj liniji, koji ne nose kraljevsku titulu, smiju nositi prezime Mountbatten-Windsor. To je prezime dobio Archie, sin princa Harryja i Meghan, vojvotkinje od Sussexa.
Diskretno s politikom
Premda je kruna odvojena od politike, to ne znači da se kraljica njome ne bavi, ali diskretno, u skladu sa smjerom kojim "brodi" premijer (dosad ih je ispratila oko 170). Politikom se bavio i njezin suprug, ali manje diskretno. Kad su u kolovozu 1953., nakon njezine krunidbe, posjetili Sjevernu Irsku, nosio je mornaričku odoru. Jednostavno se oglušio na sugestije dvorana da za posjet politički trusnom dijelu Ujedinjenog Kraljevstva odabere odijelo, jer manje bode oči simpatizera tada aktivne IRA- e.
Kad ju je upoznala buduća snaha, lady Diana Spencer, nije bila oduševljena svekrvom jer joj je djelovala distancirano i prilično hladno. Poslije Dianine udaje za Charlesa, princa od Walesa u srpnju 1981., pokazalo se da zaista nisu "sjele" jedna dugoj. Kraljica, princ Charles i princeza Diana posjetili su mjesec dana poslije vjenčanja škotske gorštačke igre Braemar Games, a Dianin izraz lica sve govori.
Poznato je da kraljicu nije lako impresionirati, no to je 1983. uspjelo siromašnoj starici koja se nije trudila ostaviti dojam na moćnika, pa tako i na Elizabetu II. Kad je sa suprugom posjetila Indiju, nakon susreta s predsjednicom Indirom Gandhi, poželjela je upoznati Majku Terezu. Redovnica ju je primila u svakodnevnoj odjeći (drugu nije imala), a Elizabeta II. tada joj je dodijelila Orden zasluga, najviše odličje koju britanski suveren može osobno dodijeliti.
Samo je jedna žena u Britaniji bila omiljenija od kraljice Elizabete: riječ je o njezinoj majci, škotskoj plemkinji lady Elizabeth Bowes-Lyon - koju su nacisti tijekom II. svjetskog rata prozvali najopasnijom ženom Europe. Kraljica majka voljela je jutro započeti čašicom gina, a kad je bila prigoda, pratila je kćer na konjičkim vojnim paradama parade. Tako su se 1990. provozale u kočiji na putu do zbornog mjesta. Njezin recept za zdravi život stariji Britanci i danas cijene.
Da joj vladavina neće biti laka zbog obitelji, dala je naslutiti njezina četiri godine mlađa sestra, princeza Margaret. Dok se Elizabeta 1953. pripremala za krunidbu, najavila joj je udaju za 16 godina starijeg časnika Petera Townsenda, razvedenog pučanina i oca dvoje djece. Činjenica da je razveden bila je najveća prepreka: udaja je naposljetku odobrena uz uvjet da se Margaret odrekne titule i prava na tron. Izabrala je obitelj, ali markantnog časnika nikad nije zaboravila.
Kraljičina najveća ljubav bio je njezin suprug. Nije bio idealan kandidat za udaju prema mišljenju njezine obitelj (kraljice majke), premda je nosio titulu princa od Grčke i Danske. Radilo se njegovim sestrama: tijekom II. svjetskog rata udale su se za naciste. Morao je postati britanski državljanin, odreći se prava na prijestolje Grčke i Danske (zato je uzeo ujakovo prezime), odreći se pravoslavlja te postati anglikanac.
U studenom 2007. proslavili su u rezidenciji princa Charlesa, Clarence Houseu, 60. obljetnicu sretnog braka, a tom prilikom fotografirala se cijela obitelj. Kad je u travnju prošle godine njezin suprug preminuo ne dočekavši stotu, stoički je izdržala ispraćaj, kako dolikuje kraljici. Nikad nije otkrila (nikad i neće) što proživljava nakon što je, poslije 73 godine braka, ostala sama.