Iako gotovo svi poznajemo nekoga tko je prošao kroz takvo iskustvo, većina nas nikada nije čula za izraz "staklena djeca". Riječ je o zdravoj djeci koja žive u obitelji s bolesnim bratom ili sestrom (ili s bratom i sestrom s teškoćama), zbog čega roditelji nemaju dovoljno vremena i snage posvetiti se njima. Zato je zagrebačka pravnica i spisateljica Nastja Kulović (37) - čije je djetinjstvo obilježila multipla skleroza od koje je s devet godina oboljela njezina sestra Ada (34) - nedavno pokrenula kampanju osvješćivanja javnosti o tom problemu pod nazivom "Vidite li staklenu djecu?".
- Dogodilo se to u vrijeme dok sam pisala knjigu "Kud si krenula?", istinitu priču o tome kako je bolest transformirala moju obitelj. U njoj govorim o djetinjstvu s Adom i vlastitoj bolesti, jer je i meni 2012. dijagnosticirana multipla skleroza. Pišući je, shvatila sam da sam i sama odrastala kao stakleno dijete te da imam potrebu javno govoriti o tome.
Cilj kampanje "Vidite li staklenu djecu?" je osvijestiti roditelje da i zdrava djeca trebaju pažnju, a pritom ih osloboditi osjećaja krivnje, jer ih oni ne zanemaruju namjerno. To može pomoći u sprječavanju nastanka neke nove staklene djece, ali i iscjeljivanju onih koji su osobno prošli kroz to iskustvo u djetinjstvu - govori Nastja Kulović. Dosad je na tu temu snimila edukativni video na YouTubeu te se povezala s udrugom 'Ljubav na djelu', čiji psiholog nudi pomoć staklenoj djeci, ali i njihovim roditeljima. Naime, upravo je to - da roditelji shvate da imaju problem - prvi korak nabolje. Često i najteži, kaže Nastja, jer roditelji osjećaju krivnju i sram zbog zanemarivanja djeteta, a odlazak psihologu za njih je potvrda te krivnje. Zato je iznimno važno da shvate da nisu krivi, ali i da mogu pomoći.
- Odrasla sam u obitelji u kojoj je sve bilo podređeno sestrinoj bolesti, koja je ukrala i moje i njezino djetinjstvo. Njezino, jer nije mogla raditi ono što rade zdrava djeca njezine dobi, a moje jer sam odrastala sama, u svijetu u kojem se sve vrtjelo oko Ade. Potiskivala sam svoje potrebe i želje, nesvjesna da su mi uskraćeno vrijeme i pažnja uopće bili potrebni. Tek sam u tridesetima shvatila da to - nije istina. Štošta mi je nedostajalo, a najviše od svega, trebali su mi moji mama i tata - nastavlja Nastja, koja danas s majkom Danijelom, knjižničarkom, i ocem Salihom, umirovljenim poduzetnikom i ratnim invalidom, ima vrlo dobar odnos.
Knjiga u kojoj je progovorila o svemu što ju je mučilo u djetinjstvu dodatno ju je zbližila s roditeljima i sestrom.
U njezinom pisanju velika joj je podrška bio suprug, arhitekt Tomislav Perković, s kojim ima devetogodišnju kćer Evu Lole. - Staklenoj djeci trebaju njihovi roditelji. Barem sat vremena dnevno bi trebali biti tu samo za njih, pričati o školi, prijateljima, o njihovim željama, pitati ih kako su, povesti ih u kino, na pizzu, sladoled... Staklena djeca uvijek kažu da su dobro, da im ništa ne treba, ali tome ne treba vjerovati. Oni su majstori povlačenja u sebe - jer što je njihov problem sa školom ili prijateljima u usporedbi s onim što se događa bratu ili sestri? Misle da time opterećuju roditelje koji imaju većih problema i vjeruju da to mogu riješiti sami. To je najveća laž koju si staklena djeca govore: da mogu sami. Iskreno, možda i mogu, ali ne bi trebala - uvjerena je Nastja, koja je kao dijete mislila da izdaje svoju obitelj ako nekom povjeri što je muči. To, naravno, nije istina. No osvijestila je to tek na psihoterapiji, koja joj je, uz pisanje, najviše pomogla da rasvijetli taj dio svog života.
- Vjerujem da su stres, osjećaj tuge, straha i potiskivanja dijelom utjecali na to da prije osam godina i ja obolim od multiple skleroze. Srećom, danas se osjećam dobro i svjesna sam da imam svoje potrebe i život, da nisam tu kako bih spašavala svoju sestru, u što sam vjerovala kad smo bile male. Ključna stvar u iscjeljenju te traume je znati postaviti vlastite granice i brinuti o sebi. Tek tada možete pomoći drugima. Voljela bih da zahvaljujući kampanji "Vidite li staklenu djecu?" to shvate i oni kojima je taj pojam dosad bio nepoznat - ističe Nastja Kulović.