"Uvijek je, uvijek, prerano za oproštaj", tim se riječima bivša premijerka i političarka Jadranka Kosor oprostila od majke Zorice Belan uz njihovu zajedničku fotografiju iz mladosti.
Sa Zoricom, koja je doživjela 90 godina, bila je jako bliska, što je puno puta istaknula u intervjuima, između ostalih i za Gloriju. Jadranka Kosor odrasla je kao siromašna djevojčica u provinciji, a djetinjstvo je provela bez oca, o kojem i dan danas rijetko govori.
Sada već davne 2004., kada se kandidirala za predsjednicu države, ispričala je kako je već u samom startu bila radoholičarka, čak i kao dijete, što je naučila od svoje obitelji, posebice bake.
"Uvijek sam bila vođa i pokretač akcija, baš kao i moja baka, koja me od malih nogu učila da se samo marljivim radom može uspjeti u životu. Odgajala me spartanski. Već sam kao sedmogodišnjakinja ustajala u 4:30 i na dvorištu ručno prala plahte", rekla je tada za Gloriju rođena Pakračanka.
Otac je napustio njihovu obitelj kada je Jadranki bilo tek dvije godine, a to joj je, kako je rekla, bio najbolniji trenutak u životu.
"Njegov odlazak ostavio je u meni duboku prazinu koja se ničim ne da popuniti. Vjerojatno je to bio jedan od razloga što sam cijeli život imala snažnu potrebu za dokazivanjem. Htjela sam ljudima pokazati da mogu sve što i drugi, pa i više, mada nemam oca uza se", prisjetila se Kosor. Njezin otac preminuo je 2013. godine u 86. godini, a Kosor mu je došla na sprovod, iako se nisu vidjeli gotovo cijeli njezin život.
Život posvetila poslu, majci i sinu
Oca, koji je stvorio novu obitelj u Čakovcu, nikada nije upoznala u pravom smislu riječi. Htjela mu je banuti na vrata, ali ipak je odustala od te zamisli te je radije svu svoju energiju uložila u posao, majku Zoricu i sina Lovru koji danas ima 37 godina.
"Obitelj je za mene uvijek bila svetinja. Nikad mi nije teško, čak i kad s posla dođem doma u ponoć, napraviti kolač ili večeru za mamu i sin", rekla je Jadranka, koja u sebi čuva mnogo lijepih uspomena iz djetinjstva.
"Često bih ‘ukrala‘ maminu ružičastu spavaćicu s čipkom i odjenula je stojeći pred ogledalom. Tu spavaćicu i danas čuvam, mada se skoro raspala. U bakinoj škrinji našla sam šeširić s biserima koji je imao mali veo pa je kraljevska oprava bila potpuna", istaknula je tada bivša premijerka koja je uvijek bila mnogo zrelija od svojih vršnjaka.
"U gimnaziji, kad su se djevojke moje dobi provodile s društvom, ja sam učila i, već u drugom razredu srednje radila kao najmlađa dopisnica u jednim novinama. Mislim da sam mnogo toga propustila u mladosti, ali se vrijeme, na žalost, ne može vratiti", tvrdi Kosor.
U memoarsko-biografskoj knjizi “Premijerka”, koju je objavila 2020., Kosor je otkrila da je otac cijelo vrijeme tukao njezinu majku i bio patološki ljubomoran pa joj je zabranjivao da na posao nosi haljine. No, njezino djetinjstvo obilježila je još jedna trauma - očuh joj se uvukao u krevet dok je imala petnaest godina.
Crtice o djetinjstvu
"Uz Dan očeva. Otac me ostavio kad sam imala dvije godine. Nikad me poslije nije želio vidjeti. Nikad mi ništa pokloniti. Nikad me pomilovati. Nikad me nije želio voljeti. Ni kad je zauvijek odlazio. I tako nepoznat uvijek je nedostajao".
"Moji roditelji rastali su se kada sam imala dvije godine. Bio je to jedan grozan brak. Od tada sam živjela sama s bakom u Lipiku, jer je majka ostala u Međimurju zbog posla. Posjećivala me dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. Otac nije htio čuti za mene", kazala je Kosor u HRT-ovoj emisiji "U svom filmu" u rujnu 2020.
"Ja sam znala da me mama voli i da se brine za mene, a da me tata ne voli. I to ostavlja nepopravljive praznine u životu."
Da se zavijek rastala od majke, objavila je na svom Twitter profilu na kojem je i inače dijelila privatne fotografije i crtice iz djetinjstva. No, ova joj je objava, sasvim sigurno, bila do sad najteža...