Autorica hitova ”Oni”, ”Oni 2” i ”U malu je uša đava”, koji je oživio i na kazališnim daskama, u Galeriji Kaptol u Zagrebu otvorila je novu izložbu "cesta" i tim povodom smo razgovarali o umjetnosti, "Njima" i, općenito, životu.
Kroz slike prolazi siva cesta, kao neka prolaznost i kao budućnost. Na jednoj velikoj sivoj slici ljubavnici su konačno našli svoje Parkirno mjesto, leže zagrljeni na betonu. Jedan čovjek drži svu težinu svijeta.....i sve se vrti na Ringišpilu života... Tako svoj novi ciklus "cesta" opisuje slikarica, karikaturistica i spisateljica, Tisja Kljaković Braić. Otvorenje izložbe okupilo je u zagrebačkoj Galeriji Kaptol veliki broj ljubitelja njezinih djela i veliki broj poznatih, između ostalih stigli su, glumci Vedran Mlikota, Goran Navojec, bivša misica Ivana Petković, fotografkinja Vladimira Spindler, književnica Sanja Pilić, glazbenica Zdenka Kovačićek, novinarka Zrinke Grancarić te dizajnerica Loredana Bahorić.
Posjetitelji su na otvorenju uživali i u osvježenjima, poslužena su im dva Maraskina signature drinka, Maraschino Kiss i Maraschino Citrus te popularni zadarski PeTe. Suradnja Maraske i umjetnice Tisje Kljaković Braić došla je prirodno i organski. Maraska koja u svojim pićima donosi dašak Mediterana i Tisja koja je duboko uvezana u svoje dalmatinske korijene... Bila je to mala oda jugu u srcu Zagreba.
Za ciklus "Cesta", Tisja je inspiraciju pronašla u požarima koji svako ljeto haraju Dalmacijom, pa se tako neki radovi zovu; "Držač svita", "Zapeli smo", "Oda za izgoreno stablo", "Zaliva izgoreno stablo"...
Inače, Tisju Kljaković Braić publika obožava dugi niz godina, ne samo zbog slikarskog stvaralaštva. Naime, širu javnost osvojila je objavljujući na društvenim mrežama originalne karikature iz svakodnevnog života jednog bračnog para. Uslijedile su knjige, kazališne predstave, pa čak i nagrađivani kratkometražni film "Žarko, razmazit ćeš dite!", a uskoro priprema novu kazališnu predstavu po knjizi "Pita moja mama imate li jedno jaje" u suradnji s Teatom Poco Loco. Jedna je od najpopularnijih hrvatskih umjetnica, a njezinu novu izložbu "cesta" možete pogledati u Galeriji Kaptol do 1. studenoga.
Zbog čega su nove slike povratak "staroj Tisji" i mračnije su i grublje od onih koje ste stvarali posljednjih godina?
Ne, nije to povratak, nego jednostavno nisam dugo izlagala nove slike. Fokus je bio na karikaturama i knjigama. To nije veliki odmak od slika koje je publika mogla vidjet prije tri godine u Klovićevim dvorima. U predgovoru sam rekla da su za oktavu grublje i da su crna i bijela zamijenile uloge, samo to. Moja umjetnost ima više lica i sve sam to ja. Nova ili stara - kako hoćete, ali uvijek malo drukčija. Prije par godina nisam imala toliko sijedih u kosi.
Ciklus "Cesta" u fokusu ima požare, ljubavnike, prolaznost života, zbog čega vam je to okupiralo misli?
Prolazeći kroz Žrnovnicu bilo mi je drago vidjeti male zelene borove koji su niknuli nakon katastrofalnog požara 2017. godine. Samo par dana poslije, progutao ih je novi požar. Mislila sam se hoću li dočekati da tu bude šuma? Ta spaljena zemlja koja me dočekala samo par dana poslije, već je bila gotova enformel slika. Strašno sam osjetljiva na stabla, na zvuk motorne pile. Kidaju se stabla radi parkirnog mjesta, radi lišća koje opada, radi svjetla u stanu…, a raslo je godinama. Tako i naš život - pun emocija, briga, straha, radosti i tuge… bude prekinut u trenu. Ima jedna slika čovjeka koji zalijeva izgoreno stablo. Često tako zalijevamo nešto što nikad neće procvjetati.
Kada najčešće stvarate?
Uvijek se žalim na uvjete kada mi ne ide. Kad mi ide - mogu mi djeca jašiti po glavi i usput mogu kuhati i usisavati. Ako me pitate za doba dana, onda je to jutro. Čim se smrači, gase mi se motori.
Kada se osvrnete na 20 godina suradnje s Galerijom Kaptol, na što ste najponosniji ?
Sami moji počeci vezani su uz Galeriju Kaptol i uz Galeriju Vapor s Korčule. Tada nije bilo Facebooka tako da su bili glavni promotori mog rada. Najponosnija sam na prijateljski odnos koji smo izgradili, na jednu poštenu suradnju, na jednu podršku koju sam dobivala sve ove godine. Ivo Jerič, vlasnik Galerije Kaptol u kojoj upravo imam izložbu, je najprije moj Splićanin, jedan galantni zafrkant koji svakog đavla zna. Čovjek kojem super stoje boje pa čak i pink košulja. Nisan mogla na boljeg naletjeti. Meni je uvijek bila želja da mi napravi izložbu, al‘ nisam htjela ništa govoriti.
Počeli ste surađivati s Ivom Jeričem, a danas surađujete s njegovom kćerkom Luciom, kako je došlo do vaše suradnje?
Kako je rekla – rasla je sa mojim slikama, zna sve periode mog slikarstva. Meni je tako drago da je otvorenje tako lijepo prošlo i radi nje kojoj želim svu sreću u poslu. Kao suradnik je divna, nenametljiva i odmjerena.
Pozornost publike privukli ste ilustracijama svakodnevice običnih ljudi u knjigama "Oni" i "Oni 2". Namjeravate li se i dalje "baviti" s njima? Nastavlja li se ljubavna priča?
Zatvorila sam ta dva bračna udžbenika u kojima su sve situacije koje su vam se dogodile ili će se dogoditi. Uvijek sebi ostavljam prostor da kroz "Njih" reagiram na nešto i to radim relativno često.
Koliko vas nose emocije u poslu kojim se bavite i općenito u životu?
Puno umjetnika danas u svojoj umjetnosti nema onu ljudsku emociju, odstranili su je k‘o skalpelom, k‘o da je se srame. Volim slikarstvo kroz koje kola krvotok i čuje se srce. Slikarstvo u kojem ima strasti, muke, tuge i smijeha. Pokušavam da takvo bude moje. Emocije su zajebana stvar – reka‘ je jedan Hajdukovac. I jesu, mene su u životu i dotukle i digle. Ali ih ne mogu kriti. Nemam tu vještinu.
Što radite kada vam se dogodi kreativna blokada?
Tada sam najgora. Svi su mi krivi - i djeca i muž i mali stan i četiri kile koje vječno skidam i što moram izvaditi suđe iz perilice i što nije usisano… A kad bljesne ideja - sve ljubim.
Slikarica, karikaturistica, književnica, koja vam je najdraža uloga?
Sve sam to ja. I u svemu uživam jednako, zavisi u kojoj sam fazi. Sad sam u slikarskoj. Jedino mi je žao što ne znam pjesme pisati. Nikad se nisam usudila ni probati, ali opet, u mojim slikama ima dovoljno poezije.
Hoćete li se sada malo odmoriti ili te riječi nema u vašem rječniku?
Odmoriti? A od čega?- rekla bi moja mater koja jedino pod rad priznaje rad sa strankama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....