Glazbenim kužerima ime Rebeke Ljiljak poznato je već godinama, jer je članica benda Headoneast kroz koji se i glazbeno i vizualno izražavala. No, od ovog proljeća Rebeka je zakoračila u solo glazbene vode. S dvije pjesme čija je priča zaokružena videospotovima s jakim vizualnim identitetom zaintrigirala je javnost. U razgovoru za Gloria.hr Rebeka je otkrila kako se odlučila za građenje solo glazbene karijere.
"Inspiracija koja stalno traži izraz postajala je sve intenzivnija i tako sam odlučila da je vrijeme da objelodanim i svoja promišljanja", objasnila je.
No to ne znači da je Headoneast proglasio kraj...
"Headoneast već devetnaest godina ima neki svoj ritam i dinamiku i to se neće mijenjati. Iza nas su dva albuma, treći na putu, gomila singlova i odličan AirPlay većine objavljenih pjesama", kazala je. U tom bendu glavnu autorsku riječ ima njen suprug Aleksandar Ljiljak, za što ova umjetnica kaže da je bolje da tako i ostane, odnosno da njene autorske pjesme ne budu dio opusa Headoneasta. "Aleksandar posluša moju pjesmu kad je skroz gotova, to je sve za sada, no ne znači da u budućnosti neće na neki način i intervenirati. Trenutno ima jedan predobar beat koji bih baš voljela imati u jednoj od svojih pjesama", opisala je.
Prvo je objavila pjesmu "Ti ni ne znaš", za čiji je spot zakoračila na nogometni teren, dok je drugu pjesmu "Ninanana" posvetila narikačama, video spot za nju snimila je u kamenolomu. No, koliko god vizualne priče bile originalne i promišljene, umjetnica kaže, osmisli ih zapravo u vrlo kratkom vremenu. "Brainstorm, koji imam s Leom L. Radolfi, je brz i koncizan, a to, nakon godina iskustva najviše cijenim. Kreativni umovi u današnjoj industriji moraju biti brzi, ali i sposobni zamišljeno prenijeti u djelo na kvalitetan način i najvažnije - u zadanim, već nam svima poznatim minimalnim budžetima", rekla je Rebeka.
"Uporno mi se dodaje pridjev slikarica iako se ja tako zaista ne osjećam. Slikarstvo jest dio mene no bolje se izražavam kroz glazbu i video prikaze", objašnjava. U svom opusu ima i ilustratorskog iskustva, nakon što je opremila tri slikovnice.
"Kako me oduvijek zanimao zvuk, a upravo tada se otvorila mogućnost takve vrste obrazovanja kod nas, otišla sam na Music Production Academy kako bi završila zvanje Audio engineer/producer", opisuje i dodaje da se danas najviše bavi grafičkim dizajnom kroz niz projekata.
"Trenutno razvijam dizajn vlastitih torbi što mi je oduvijek bila velika želja jer sam jako izbirljiva kad trebam novu torbu, no o tome više kad za to dođe vrijeme", kazala je svestrana umjetnica. Kaže da se osjeća kao konceptualna umjetnica. "Zvuk i igra njime nešto je što mi baš puni dušu i za razliku od slikarstva tu su mogućnosti izraza puno šire. Voljela bih da javnost prepoznaje poruke koje šaljem, one su bitne. Kao što moj suprug kaže: ‘Muzika ostane‘", kaže Rebeka.
Kako su prava glazbena obitelj, nije neobično da su se muzikom zarazile i njene dvije kćeri 14-godišnja Ika i 9-godišnja Sarah. Rebeka nam je otkrila kako djevojke reagiraju na njene pjesme. "Ika kaže da, iako sam joj dosta kul mama, pjesme mi nisu kul, dok neke pjesme Headoneasta ima i na svojim listama. Sarah je nešto zadovoljnija, čak ih i zapjeva. No generalno se dosta šalimo na moj glazbeni račun. Nije lako imati supruga kompozitora i dvije djevojke sa super sluhom u kući. Mislim da sam zapravo ja najmanje talentirana za glazbu u svom vlastitom domu", šali se Rebeka.
Baš kao i u svojim pjesmama i u stvarnosti ima potrebu reći svoje mišljenje. "Privatno sam kao i u pjesmama, odvažna i u 100 od 100 situacija ja sam vam onaj lik koji ide srcem, uvijek i u sve. Znam da u zapadnoj kulturi to nije mudro, ali to je put koji me odabrao i koji živim. Duhovnost smatram najvažnijom, kroz nju i o njoj progovaram na svakom koraku, svjesna činjenice da ću većini biti nerazumljiva no vodi me uvijek taj jedan probuđeni kojeg ću dotaknuti, usmjeriti da krene kopati po vlastitoj nutrini. Odmalena me zapravo nije briga što ljudi misle, bitno mi je da se volimo. Mišljenja su promjenjiva, ljubav ostaje", objašnjava filozofiju po kojoj živi.
Kod odgoja kćeri, kaže, najviše bi htjela pustiti ih da same nauče ono što trebaju, no u praksi je to nešto na čemu dugo radi - uči ih puštati. Također htjela bi ih naučiti da je život velika igra koju je bitno odigrati s ljubavlju, a da su najteže životne situacije one koje će ih najviše naučiti.
"Odnosi su nam super, meni je najvažnije da osjećaju bezuvjetnu majčinsku ljubav. Ostalo će ih naučiti vlastito iskustvo. Svaka ima svoj put i želim da od njega ne odustanu i da ga nikad ne zaborave. Da ne bi sad ispalo da smo ekipa jogija koja po cijele dane meditira, daleko od toga - i mi vičemo, svađamo se, plačemo, kao svaka normalna zdrava obitelj, ali ono najvažnije - znamo da smo tu jedni za druge, uvijek i zauvijek. To je, kad se na koncu stvari zbroje, ionako jedino važno", opisuje Rebeka.
Sada sa svojom obitelji uživa u dugom toplom ljetu na najvećem hrvatskom otoku - Cresu, odakle nam se uz zbor cvrčaka javila i slikom. Kaže nam da planiraju ostati tamo cijelo ljeto, što nije ni čudo obzirom koliko im otok znači.
"Ovo je naš otok sreće. Sarah je sva u kupanju, igranju ping ponga i kreativnosti dok su Iki kao i svakom tinejdžeru važniji ekipa i izlasci. Aleksandar i ja smo čak uspjeli sjesti sami u restoran na ručak neki dan, a ono što nam je sigurno u planu jest i sam slogan otoka: No stress on Cres!", kazala je za kraj Rebeka Ljiljak.