Talentirana glazbenica i kreatorica sadržaja rođena je i odrasla u Torontu, ali je nedavno odabrala Hrvatsku za svoj dom. Vratila se, zablistala u showu "The Voice" i izdala svoj prvi singl. U razgovoru nam je otkrila koliko joj je teško bilo promijeniti sredinu u kojoj živi, kada se zaljubila u glazbu, ali i tko joj je najveća podrška.
Dani Kristina (Danijela Hajdinjak) iz tjedna u tjedan oduševljavala je gledatelje ovogodišnjeg showa "The Voice Hrvatska" u kojem je nastupala kao članica tima Damira Urbana, a nakon ispadanja ova 23-godišnjakinja odlučila je nastaviti graditi svoj glazbeni put pa je nedavno izdala svoj prvi samostalni singl "Sama". Ova simpatična i talentirana glazbenica i kreatorica sadržaja rođena je i odrasla u Torontu, a nedavno se vratila u Hrvatsku. Iako je zbog selidbe bila itekako uzbuđena, priznaje kako joj promjena nije nimalo lako sjela.
"Prilagodba nije bila jednostavna, iako je to nešto što sam dugo željela. Koliko god sam bila uzbuđena zbog selidbe, nisam bila svjesna koliko će teško biti krenuti ispočetka. Žudjela sam za ovim novim početkom s velikom strašću, ali nisam uzela u obzir koliko će mi teško biti gledati svoje prijatelje kako nastavljaju živjeti živote bez mene ili kako će mi biti kad krenem iznova graditi životna prijateljstva u novom gradu. Kulturno sam bila pomalo šokirana, ali me iznenadila usamljenost i stalni osjećaj nepripadanja. Nikad se nisam stvarno osjećala kao kod kuće u Kanadi, osjećala sam kao da nešto nedostaje, a iznenadilo me je što i dalje osjećam dio sebe koji postoji na dva mjesta istovremeno. Mislim da taj osjećaj nikada neće nestati, ali zaljubljena sam u nove početke", priznaje nam Dani koja je sredinom ožujka izdala svoj prvi singl pod nazivom "Sama". Kako kaže, njezina je prva pjesma nastala kao i većina stvari u njezinom životu - potpuno neočekivano.
"Primila sam poruku od svog, sada dobrog prijatelja Marka Mihaljevića, koji je već neko vrijeme radio na pjesmi u Londonu i imao sve osim pjevača. Kontaktirao me preko Instagrama i odlučili smo se sresti. Samo dan kasnije, pjesma je bila snimljena."
S obzirom na to da Dani potječe iz glazbene obitelji, ljubav prema glazbi kod nje se, kao što je bilo i za očekivati, rodila u najranijoj dobi.
"Koliko god se sjećam, glazba se oduvijek stvarala u našem domu. Moji roditelji su se upoznali u Torontu plešući hrvatski folklor krajem 80-ih, a moj otac je također bio prilično dobar svirač klavira. Baka s tatine strane odrasla je plešući folklor i svira harmoniku, a djed je vodio hrvatski zbor za starije u Torontu. U našoj kući uvijek bismo ili na CD-u ili gramofonu puštali stare rock and roll vinile, moj otac bi svirao klasičnu muziku na našem klaviru ili bismo puštali CD-ove ansambla LADO dok bi mi roditelji kuhali i pjevali.
"Izrasla iz tog uronjenog svijeta glazbe, moja je sestra prvo počela pohađati satove klavira, a iz želje da budem kao svoja starija sestra, isto sam odlučila i ja. Kao i svako petogodišnje dijete, nisam voljela vježbati pa se brzo moje vrijeme provedeno u vježbanju pretvorilo u vrijeme kreativnosti, gdje sam počela pisati vlastitu glazbu. Uskoro, svaka emocija koju sam osjećala vodila me do klavira pa sada imam cijelo djetinjstvo i tinejdžersko doba dokumentirano u preko 650 pjesama koje sam napisala, a koje izražavaju moje razumijevanje stvari koje sam osjećala, moja osobna iskustva i moju razigranu maštu dok sam pokušavala shvatiti svijet oko sebe", objašnjava nam Dani.
Osim ljubavi prema glazbi, veliku strast pronalazi i u oldtimerima, a nedavno je sa svojim ocem restaurirala kultni Pontiac Parisienne iz 1967. godine.
"Zaista volim automobile, posebno stare. Sjećam se kako je moj tata obnavljao svoje oldtimere dok sam bila dijete, i znam da je odustao od te strasti kako bi više vremena provodio s mojom sestrom i sa mnom. Dakle, kako sam dobivala darove kao djevojčica, počela sam štedjeti kako bih kupila automobil koji bih mogla dijeliti s tatom i tako ponovno oživjeti taj veliki dio njegovog života. Kad sam imala 13 ili 14 godina skupila sam dovoljno ušteđevine i kupila ponos i radost - svoj 1967. Pontiac Parisienne. S obzirom na to da ga još nisam mogla voziti, otac i ja smo zajedno obnavljali automobil, proveli smo mnogo sati u garaži smijući se i družeći. Počela sam raditi s 13 godina i oduvijek sam voljela kupovati investicijske komade, a automobil je za mene bio jedan od njih. Taj auto je sada samnom u Rijeci, a nakon ovog iskustva učenja o obnavljanju i održavanju automobila, moja ljubav prema oldtimerima samo je ojačala. Nadam se da ću uskoro proširiti svoju kolekciju - naravno, sa svojim ocem", govori nam Dani koju je zagrebačka publika 19. travnja imala priliku slušati na Zagrebačkom festivalu.
S obzirom na to da je to bilo prvo izvođenje njezine nove pjesme pred domaćom publikom, ujedno i jedan od većih nastupa pred toliko ljudi, zanimalo nas je je li bila prisutna trema.
"Samo prije nekoliko dana komentirala sam kako imam više treme pred domaćom publikom nego u Kanadi i nisam sigurna zašto. Mislim da bi to moglo biti zbog toga što je hrvatska scena oblikovala moje djetinjstvo i bila velik dio identiteta pa je ova izvedba definitivno bila puno stresnija od mnogih prethodnih. Za ovogodišnji Zagrebački festival bila sam izuzetno nervozna. Ne samo zato što sam oživljavala tuđu pjesmu, već zato što sam bila svjesna da je ovo moje predstavljanje široj publici te sam se bojala da neću dobro obaviti posao. Rijetko sam zadovoljna izvedbom kad sam nervozna, jer kad se strah pojavi, preispitivanje preuzme kontrolu. No kad osjećam kaos u svom mozgu, pokušavam se sjetiti da je umjetnost izražavanje. Dakle, ako sam nervozna, ta će emocija dodati određenu nijansu izvedbi. Ako sam samouvjerena, opet drugačija perspektiva. Nijedna izvedba nije savršena, možda će samo doprijeti do drugačije publike. Kako odrastam sve sam svjesnija da je umjetnost subjektivna i prekrasna u svojoj nesavršenosti. I tako, kad sam pod stresom, preplavljena pritiskom, jednostavno se pokušavam zabaviti. Ako se ne zabavljam i ne izražavam, tada magija počinje blijedjeti."
Kad se ne bavi glazbom ili kreira sadržaj za različite brendove, čime se inače bavi, Dani uvijek pronađe način kako se zabaviti. Naročito voli provoditi vrijeme na otvorenom pa je tako često u potrazi za dobrom stazom za planinarenje, a vješta je i u renovacijama. Trenutno radi na renovaciji svog stana.
"Osim fizičkog rada, volim otkrivati nove lokacije i putovati, izlaziti s prijateljima i provoditi vrijeme isprobavajući nove recepte u kuhinji kako bih organizirala večere. Iako volim biti zaposlena, nakon dugog dana volim doći kući svojim dvjema mačkama - Bureku i Špeku, i uživati na kauču uz šalicu vrućeg čaja ili čašu vina."
Obitelj joj je najveća podrška u svemu što radi. Tako su bili prvi koji su imali priliku čuli njezinu pjesmu, a ujedno su i prvi kada joj je potrebno rame za plakanje. No kaže kako je obitelj i njezin nastroži kritičar te da se nikada ne ustručajavaju reći joj što misle.
"S obzirom na to da smo tako bliski, nikad se nisu bojali reći mi točno što misle. Njihovo mišljenje mi znači sve, pa iako možda nije uvijek lako čuti, oni utječu na mnoge moje odluke. Konkretno, moja sestra Julijana i njen suprug Andrew. Moja sestra je započela ovaj glazbeni život sa mnom prije gotovo dva desetljeća, i sve što sam naučila, ona je naučila prva. Često mi pomaže u prilagođavanju neobjavljenih pjesama, a ona, sa suprugom Andrewom, uvijek odvoji vrijeme da čuje stvari koje moje uho ne primjećuje."
Na pitanje s kojim bi izvođačem na domaćoj ili stranoj glazbenoj sceni najradije surađivala, Dani ne dvoji previše.
"Prva osoba koja mi je pala na pamet je Z++. Možda zvuči neobično u usporedbi s onim što je hrvatska publika čula od mene, ali već duže vrijeme sam veliki obožavatelj njegove glazbe. Njegov stil produkcije i općeniti pristup kreativnosti snažno me dira te sam veliki sam obožavatelj njegovog rada i projekata na kojima radi. Mislim da bi bilo stvarno cool stvoriti nešto zajedno, spojiti ta dva kraja spektra na kojima mi postojimo", objašnjava 23-godišnjakinja koja je u showu "The Voice Hrvatska" bila jedan od najvećih favorita još od prve audicije.
"Taj show je bio jedno od najvrednijih glazbenih iskustava koja sam imala u posljednje vrijeme jer me stvarno potaknuo da isprobam stvari koje inače možda ne bih. Biti u emisiji stvarno mi je puno pomoglo kao umjetnici, pogotovo isprobavajući pjesme koje ne bih nikad sama pokušala izvoditi, a kamoli ih izvoditi na pozornici pred cijelom zemljom. Ipak, Urban me puno naučio o tome kako biti umjetnik. Morala sam se odreći perfekcionizma, prihvatiti emociju izvedbe i shvatiti da neće svatko razumjeti ili voljeti određeni umjetnički izraz. Najveća podrška bila mi je moja ekipa, Damir i Milica Urban, Paulina Ðapo i Sandi Bratonja. Stvarno sam puno naučila od njih, i pomogli su mi da steknem samopouzdanje za isprobati stvari kojih me iskreno bilo strah. Nakon što sam provela toliko vremena s tim umjetnicima i pjevačima, svi smo se jako zbližili i sretna sam što sam ostala u kontaktu s gotovo svima. Život u Rijeci otežava nam redovite susrete, ali volim se povezivati s njima kad god imam priliku."
Osim s prijateljima i bivšim kolegama iz showa, slobodno vrijeme rado provodi i s dečkom Karlom koji joj je, kako kaže, jedan od najvećih izvora snage i podrške.
"Napokon sam pronašla nekoga tko mi donosi mir, a kao umjetnici, to mi zaista treba. Smiješna stvar je da koliko god oboje bili Hrvati, dolazimo iz potpuno različitih svjetova, i on mi je pomogao puno naučiti o životu u Hrvatskoj i općenito nudi drugačiji pogled na život. Često se smijemo zbog toga koliko neke stvari radimo drugačije, ili na stare hrvatske riječi koje koristim, a koje sam naučila od bake, ali pružamo si toliko razumijevanja. Nikad nisam bila tako samouvjereno i glasno voljena, zaista sam sretna sa svojim životom"