Prvakinja HNK Ivana pl. Zajca i bivša ravnateljica Talijanske drame, ljeto provodi u kamenoj kući na obroncima Učke koja izgleda kao da je dio idilične scenografije, a ne stvarnom mjestu.
Često spominjana rečenica „izlaz iz tunela” kojom želimo opisati spas iz neugodne ili nezgodne situacije, dramskoj umjetnici i pjevačici Leonori Surian Popov ima posebno značenje. Kad se automobilom domogne izlaza iz tunela Učka i ispred nje zabljesne panorama Istre, osjeća promjenu u zraku, energiju magične zemlje. Prizor na nju djeluje tako da dobije (luckastu) potrebu ispružiti ruku kroz prozor automobila i „dodirnuti” nebo što, naravno, ne čini jer "vozi, a klimu je uključila na najjače". Odbacuje i pomisao da se nakratko ispruži u travi, u sjeni stabla, jer ju očekuje nešto neusporedivo bolje...
Na obroncima Učke nalazi se, naime, njen ljetni dom koji dijeli sa suprugom Borisom i njihovim kćerima. Skriven je na dnu uličice malog mjesta kojom rijetko prolaze automobili, krase ga žardinjere s cvijećem u prozorima i drvene škure: izgleda kao da je riječ o scenografiji, a ne stvarnom mjestu.
Dok se glumica zaustavlja ispod odrine, u zagrljaj joj već trče jedanaestogodišnja Elena i osmogodišnja Emily. Njen suprug, 51-godišnji udaraljkaš koji je svojedobno surađivao s neprežaljenim glazbenicima Oliverom te Massimom, s prozora joj dovikuje da je ljetni ručak, tjestenina s pestom genoveseom, spreman.
Bivša ravnateljica Talijanske drame i prvakinja matičnog kazališta u tom trenu postaje druga osoba, kao da sa sebe skida „oklop” koji joj služi da sačuva živce u prometnom krkljancu kad poslom mora u Rijeku, u matičnu kuću, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Kad se riješi i tog „tereta”, spremna je za uživanje u ljetu.
„Imam sreće što imamo malu kuću u Istri, nedaleko od Kršana, baštinu mog nonota (djeda).Relativno je blizu Rijeke što je dobro zbog posla, a opet nam se čini da smo dovoljno udaljeni od užurbane svakodnevice. Kad Eleni i Emily završi škola, preselimo se ovamo. Preko tjedna moram putovati u grad, ali se predvečer se vratim. Obožavam biti ovdje, moje srce i korijeni su u ovom kraju: najsretnija sam kad mogu sjesti na svoju terasu i slušati cvrčke”, govori glumica dodajući kako sa suprugom uživa u tome što njihove kćeri obožavaju ljetnu kuću i nazivaju je „naša lijepa kuća”, svjesni da to neće trajati vječno.
„Dovoljno su male da sve ovo cijene, slutim da će im se, kad uđu u pubertet, promijeniti prioriteti”, kaže članica umjetničke obitelji Surian. Njezin otac je Giorgio Surian, bas-bariton i nacionalni operni prvak koji je nastupao od njujorškog Metropolitana do milanske Scale, njena majka Leonida je pijanistica i slikarica dok su braća, Giorgio i Stefano, također umjetnici. Doduše, stariji Giorgio posljednjih se godina usmjerio u turizam, no mlađi kreće stopama njihovog oca: postat će operni pjevač.
U blizini se nalaze i kuće njene braće pa kaže da su svi preko ljeta na okupu, ali pritom svako ima svoj kutak. Kako stariji brat u svom dvorištu ima bazen, obitelj se tamo hladi kada nema turista. Ili se zapute na kupanje u obližnji Plomin. Ni Rabac im nije daleko, ali sada je prepun turista pa im je draži manje razvikani Plominski zaljev.
„Kad kreće toplinski val, sretni smo što imamo dva prekrasna stabla istarske ladonje. Pružaju nam raskošan hlad, čak i kad je jako vruće, ispod stabala je podnošljivije nego u gradu: uvijek pirka lagani vjetrić. Moram priznati da u kući nemamo u svim prostorijama klimu, već samo u jednoj sobi pa se tamo suprug, kćeri i ja povučemo kad je najtoplije”, otkriva 46-godišnja glumica koju pamtimo po ulozi novinarke Mile Radić u HTV-ovom serijalu “Sve će biti dobro”, glumila je i u seriji "Dolina sunca“, nizozemskom filmu „Rafaël” te u nizozemskoj horor seriji „Heirs of the Night”.
Omiljeno mjesto joj je veranda s udobnim naslonjačima od pletenog pruća pod hladom odrine, a kad nije tako vruće, prošeta se do polja suncokreta u blizini. Dok uživa u žutoj, rascvjetaloj raskoši, ima osjećaj da je ponovno djevojčica koja je u Istru dolazila s roditeljima i braćom, iz susjedne Italije gdje su dugo živjeli. Naposljetku je nostalgija učinila svoje: njen otac je od sredine devedesetih počeo više nastupati u domovini i na kraju se vratio u Rijeku, gdje je i Leonora, nakon stjecanja diplome na Akademiji dramskih umjetnosti „Silvio D’Amico“ u Rimu, dobila stalni angažman.
„Mislila sam da ću ostati u Rimu. Međutim, odazvala sam se audiciji za predstavu “Filumena Martirano” riječkog teatra, a tadašnja intendantica Mani Gotovac osim uloge, ponudila mi je i stalni angažman. Bila sam mlada i puna energije pa sam prvih par godina nosila repertoar u drami ”, prisjeća se bilingvalna glumica.
Bila je Ofelia u Hamletu, Nina Mihajlovna u „Galebu”, Nina Filipovna u mjuziklu „Jalta, Jalta”, uslijedile su uloge u Talijanskoj drami koju je jedno vrijeme i vodila. Najbolje od svega je to da joj se čini kako se gotovo nije ni okrenula na sceni, a već slavi 20. obljetnicu na sceni! Stoga je potkraj prošle godine, tim povodom njeno je matično kazalište postavilo glazbeno-scensku predstavu „U ritmu Broadwaya” s presjekom kroz 18 najpoznatijih svjetskih mjuzikala i svojih omiljenih uloga u hrvatsko-talijanskim verzijama broadwayskih uspješnica na pozornici HNK u Rijeci, od „Poljubi me, Kato” i „Bulevara sumraka” do „Evite”. Posebna je po tome što su joj se na sceni pridružile kćeri Elena i Emily: djevojčice su ljetos nastupile s mamom i na reprizi predstave u Labinu.
„ Pjevaju dvije pjesme jer suprug i ja nismo htjeli pretjerivati, izazvati komentare kako smo, eto, na pozornicu doveli i kćeri. S obzirom na moju umjetničku, obiteljsku priču ne čudi što svaka na svoj način, pokazuju afinitet za scenu. Emily je prošle godine sudjelovala i u predstavi „Anna Bolena”: obje smo tumačile ulogu kraljice Elizabete I. samo što je moja kći bila Elizabeta u dobi djevojčice, a ja sam je interpretirala u zrelim godinama. Bilo je to sjajno iskustvo, junački je izdržala dvosatnu predstavu s tim da je gotovo cijelo vrijeme bila na pozornici. I Elena je sjajna, već sada jako dobro svira glasovir u glazbenoj školi, a na sceni je sramežljivija od sestre: svjesnija sebe i činjenice da ju publika pozorno prati. Vidjet ćemo što će biti na kraju, hoće li u njima proraditi obiteljski „bug”, suprug i ja ih ne želimo forsirati”, zaključuje Leonora Surian.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....