Hrvatske filmaše, kazalištarce, te cijelu kulturnu javnost i društvo šokirala je vijest o odlasku zagebačkog redatelja Lukasa Nole, omiljenog kolege i prijatelja, koji je preminuo u 59. godini nakon duge i teške bolesti.
Lukas Nola je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirao 2003. filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je zaposlen kao izvanredni profesor.
Debitirao je u naraštaju tzv. mladoga hrvatskog filma TV filmom Dok nitko ne gleda (1993). U igranim filmovima Svaki put kad se rastajemo (1994., Zlatna arena za scenarij na festivalu u Puli) i Rusko meso (1997., i TV serija) postmodernistički kombinira žanrovske sastavnice trilera, melodrame i detektivskoga filma, zaokupljen slikovitim karakterima i pod dojmom filmova Davida Lyncha.
Potom se okrenuo tzv. umjetničkom (art) filmu, s naglašenijim modernističkim postupcima i metafizičkim preokupacijama u djelima Nebo, sateliti (2000., Zlatna arena za režiju) i Sami (2001., Posebna Zlatna arena), u kojima, potvrdivši se kao vrstan vizualni stilist, posebice apsorbira utjecaje Andreja A. Tarkovskoga. Režira i na televiziji (igrane serije Operacija Kajman, 2007., i Čuvar dvorca, 2017).
Pisao je i dramske tekstove, bavio se kazališnom režijom te režirao više eksperimentalnih filmova.
Nola je suprug glumice Barbare Nole, s kojom ima djecu Jakova i Maru, te brat glumca Filipa Nole.
Ovo je bio njegov posljednji intervju koji je lani dao Glorijinoj novinarki Ines Stipetić. Otkrio joj je zašto je tek u 58. godini objavio prvu zbirku, premda pjesme piše cijeli život, te da ju je posvetio svojoj životnoj ljubavi, supruzi Barbari Noli, glumici.
Kako to da ste odlučili objaviti knjigu pjesama?
Nisam ja, nego izdavačka kuća Vuković - Runjić, odnosno Boris Runjić. On me pogurnuo.
Kome ste je posvetili?
Kome drugom nego - Barbari mojoj. Tako piše i u posveti. Ako i nisu sve nastale zbog nje, sigurno je da su uz nju odrasle.
Otkada pišete poeziju?
Otkako sam naučio pisati. Znači od trećeg osnovne. Lažem - četvrtog.
Koji vam je pjesnik posebno inspirativan?
Kada sam bio mali, tata mi je čitao Ezru Pounda. Nešto kasnije mi je u studiju Televizije Zagreb u Radničkom domu pao reflektor na glavu. To su valjda ti trenuci koji vas formiraju. Inače, Hrvatska oduvijek, pa tako i danas, ima odlične pjesnike. Tu smo baš od stoljeća sedmog.
Koje su vam knjige u djetinjstvu bile najdraže?
Sve osim “Malog princa”. Grozno je to reći, ali tog pretencioznog newagera sam oduvijek mrzio.
Postoji li mogućnost da neka vaša pjesma bude okosnica za filmsku radnju?
Većinu toga što sam ikad napisao, uvijek sam nekako utrpao u film ili predstavu. Vjerojatno je nešto iz ovih sada objavljenih pjesama već u njima, a da ja to i ne znam. Poezija je čudna stvar.
Kada se vraćate snimanju filmova?
Na jesen ću snimati igrani cjelovečernji film “Escort”. Nadam se da će i ova boleština posustati jer me veseli ponovno raditi s ljudima.
Kakvo je vaše zdravlje?
Ne pušim i ne pijem već sedam godina pa sam rumen i prpošan kao djevojka s plakata za kefir. S obzirom na to da sam prije toga skoro umro od karcinoma, rekao bih da sam Bogu fala - dobro.
U čemu vam je djelomični gubitak glasa najveći hendikep?
Ne mislim o tome kao hendikepu, sada naprosto seksi šapućem. Neki bi ubili za to.
Koja je tajna vašeg sretnog i dugog braka s glumicom Barbarom Nolom?
Mi se i dalje jako volimo. Nismo s vremenom postali prijatelji. Ljubavnici do smrti, nadam se. Znam da zvuči kao tetovaža, ali to je to.
Supruga vam se boji potresa, a imate li vi neku fobiju?
Bojim se visine, a kako sam visok 193 centimetra, u permanentnom sam strahu.
Odakle ljubav prema kuhanju?
Iz nužde. Od mladosti mi se po kući vrzma hrpa ljudi pa mi je dojadilo mrvljenje kruha i mazanje paštete. Tako sam počeo kuhati. Sada to radim svakodnevno. A ljudi se još vrzmaju.
Koje vam je najdraže jelo?
Sve što trči i pliva. A volim i povrće.
A koji vam je najdraži zagrebački kvart?
Zrinjevac. Već 57 godina svaki dan onuda prolazim.
Što vas najčešće može izbaciti iz takta?
Jeftini ljudi.
Kakvi ste kad se razljutite?
Mislim da sam zgodan, ali kratko traje.
Koja je vaša najbolja osobina?
Pristojan sam.
Jeste li ikada požalili što ne vozite auto?
Nisam. Obožavam hodati i to je, uvjeren sam, prava brzina za čovjeka. Hodajući svašta vidim i čujem. Bolje od serija.
Zbog čega niste prisutni na društvenim mrežama?
Jesam, ali kao voajer. Objavljujem se kroz predstave, filmove, a eto sada i kroz pjesme pa mi se čini da je to nekako dovoljno.
Kako to da ne koristite pametni telefon?
Ne volim kada je telefon pametniji od mene.