U proteklih deset godina američka skijašica Mikaela Shiffrin (27) osvojila je gotovo sve što se u alpskim disciplinama osvojiti dalo. Dvostruka je olimpijska pobjednica, četverostruka osvajačica Velikog kristalnog globusa za ukupnu pobjednicu Svjetskog kupa, šesterostruka svjetska prvakinja i osmerostruka pobjednica u pojedinačnim disciplinama Svjetskog kupa, da spomenemo samo njezine najvažnije trijumfe na snježnim arenama.
No, protekle dvije godine zbog iznenadne smrti oca, teške ozljede leđa, epidemije koronavirusa koja niti nju nije poštedjela te katastrofalnog nastupa na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu, za nju su bile krajnje izazovne, a sad je prvi put nakon svega u intervjuu za Elle otvorila dušu i progovorila o svojoj borbi za mentalno zdravlje.
"Svatko ima svoje loše dane i razdoblja u kojima mu je teško održati pozitivan stav i razmišljanje. To sam i sama prošla, ali se poput drugih ljudi nisam mogla zavući u svoja četiri zida da se ondje u miru isplačem, nego se sve to događalo pred kamerama i očima javnosti", započela je Shiffrin svoju priču o borbi s neprestanim pritiskom koji je prati od početka njezine karijere.
A kulminirao je na prošlim Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu, na kojima se očekivalo kako će Mikaela Shiffrin, nakon četvrte ukupne pobjede u Svjetskom kupu, ponovno uvjerljivo trijumfirati te izjednačiti, ili čak nadmašiti rekord svoje sunarodnjakinje Julije Mancuso, koja je s četiri zlata najuspješnija olimpijka u povijesti natjecanja u alpskim disciplinama.
No, umjesto pobjedničkog postolja Mikaela Shiffrin je doživjela tri uzastopne diskvalifikacije, što joj se vremenu nikada prije na skijaškim stazama nije dogodilo.
I za mnogo manje uspješne sportaše i članove njihova tima to bi bio znak za uzbunu, a u slučaju Mikaele Shiffrin upaljeni su svi alarmi, dok su medijskom scenom zaredale priče o burnout sindromu, te psihičkom slomu zbog nemogućnosti nošenja sa (samo)nametnutim pritiskom.
"Trebalo mi je vremena da osvijestim važna pitanja o vlastitoj ranjivosti i mentalnom zdravlju, posebice u kontekstu mogućnosti nošenja s osobnim traumama u kombinaciji s natjecateljskim pritiskom. U početku mi je izgledalo zastrašujuće da se javnosti predstavim i u tom svjetlu, jer je to jedan od najvećih tabua za profesionalne sportaše. No, shvatila sam da je mnogo važnije probleme artikulirati i o njima progovoriti, nego svoje probleme gurati pod tepih i stidjeti ih se. Iz mog iskustva to je put koji ne vodi nikamo", nastavlja Shiffrin, čiji su roditelji bili važan dio njezinog tima.
Majka Eileen, bivša skijašica, dala je otkaz u bolnici u kojoj je radila kao medicinska sestra da je može pratiti na skijalištima, dok je pokojni otac Jeff, anesteziolog, u slobodno vrijeme odrađivao uredski dio posla, rješavao financije, odnose s medijima i sponzorima.
"Bez obzira na sve uspjehe i pobjede, osjećala sam da mogu i moram više i to me iscrpljivalo", govori Shiffrin koju je duboko potresla i traumatizirala očeva smrt.
U zimu 2020. dok je ona bila u Italiji, njezin otac je pao i zadobio fatalni udarac glavom, od čega je 2. veljače te godine i preminuo. Iako se odmah vratila kući da se s njim oprosti, nije si mogla oprostiti što u tom trenutku nije bila uz njega.
"Mučila me nesanica, prehrana mi je bila zadnja briga, a razmišljala sam i o odustajanju od natjecanja. U tom oceanu tuge počela sam se pitati jesu li sve moje žrtve za sportske uspjehe bile prevelike...", izjavila je i dodala da je prekretnicu označio odlazak na terapijske razgovore sa savjetnicom za bol.
"U njima sam osvijestila da je svaki čovjek mnogo više od zbira svojih uspjeha i neuspjeha, da svatko od nas ima pravo na svoje radosti i na svoju tugu, da sve naše emocije, postignuća i padovi čine to jedinstveno tkanje života, s kojim se svatko od nas nosi na svoj način, jer univerzalni recept ne postoji. Velika podrška bili su mi mama i dečko Aleksander Aamodt Kilde, koji su u svakom trenutku bili tu za mene. Zahvaljujući svima njima okrenula sam novu stranicu i ponovno otkrila užitke u skijanju i natjecanjima", zaključuje.