Biti majka šestero djece izazov je koji donosi puno obaveza i dobru organizaciju, no Zaprešićanki Mireli Harapin Babić (42) kuća puna smijeha i druženja za stolom predstavlja najveće zadovoljstvo. Svakodnevno priprema obroke za šestoricu sinova - Brunu (18), Matiju (16), Franka (12), Filipa (10), Jakova (7) i Vitu (3) te supruga Krunu (45) - pa joj kuhanje u RTL-ovom showu “Tri, dva, jedan - kuhaj!’’ ne predstavlja stres. Naprotiv, nakon godina čekanja konačno javnosti može pokazati svoje kulinarsko umijeće.
- Još sam se prije tri godine planirala prijaviti u show, no zbog trudnoće nisam mogla. Sada kada su dječaci već porasli, sretna sam što sam se mogla posvetiti showu, a dečki me uživaju svakodnevno gledati na televiziji. Čak mi kažu da sad puno bolje kuham - tvrdi Mirela.
Iako je oduvijek sanjala o velikoj obitelji, mislila je da je taj san nedostižan. Naime, rođena je s disfunkcijom štitnjače, a tek u pubertetu otkriveno je da je riječ o autoimunoj bolesti - sindromu Hashimoto. Liječnici su joj tada rekli da bi mogla imati problema sa začećem, no ipak je uspjela roditi - i to šest puta.
Cijela obitelj trenira
- Nakon trećeg djeteta ostali smo otvoreni daru života i, hvala Bogu, baš nas je nagradio - kaže Mirela s osmijehom. Iako priznaje da je poželjela roditi jednu kuštravu djevojčicu i kako je ponekad teško biti okružen s toliko muškaraca, danas svoj život ne bi mijenjala ni za što. Klinci joj ponekad pomažu u pripremi hrane, a najdraža su im Mirelina ukusna variva. Svi dječaci joj pomažu u kućanskim poslovima. Mlađi uče od starijih, stariji ponekad hrane mlađe. I da nije tako, tvrdi Mirela, ništa ne bi stigla.
Čitajte i: Strah od pregleda nakon teške bolesti! Martina Mlinarević Sopta odahnula nakon najljepših riječi
- Kad ujutro ustanem, sama sebi kažem da sam superžena, da će sve biti dobro i da ja to mogu - opisuje. Nakon rođenja trećeg sina prestala je raditi te se posvetila isključivo obitelji, a posljednjih osam godina i trčanju kratkih utrka, do 10 kilometara. Njezin dan započinje u 6.30 ujutro pripremama obroka za dječake, njihovim spremanjem za školu i vrtić. Dok su u školi, odlazi u kupnju namirnica, a nakon toga trči na Savskom nasipu. Nakon treninga kuha ručak, a potom se četvorica starijih sinova spremaju za nogometne treninge. Kad se vrate gladni s treninga, Mirela ih dočekuje s večerom. Bez pomoći muža Krune, koji ima tvrtku za prodaju medicinskog materijala, tvrdi, ne bi ništa stigla - on pomaže oko dječaka kada se oko pet popodne vrati s posla i vozi ih na treninge.
- Prije deset godina sin Matija pitao me koga najviše volim. Odgovorila sam: “Tatu, jer smo prvo bili nas dvoje te da nema njega, ne bi bilo ni vas”. To je ključ naše sretne obitelji; što se suprug i ja isto, pa čak i više volimo nakon 25 zajedničkih godina i što smo napravili takav tim koji uspješno i s osmijehom na licu rješava sve životne izazove. Dečki vide naš trud i uče od nas. Učim ih da i oni tako jednoga dana svojim ženama budu stup ljubavi i podrške. Ja sam sretna žena i voljela bih pomoći svima koji to trebaju ili žele - kaže Mirela. Pritom razmišlja i o osnivanju udruge za pomoć ženama koje su tek rodile. U Brezovici, mjestu gdje živi sa svojim dečkima, majke su je često pitale za savjete nakon porođaja pa je shvatila da ima dovoljno znanja i iskustva te da im može pomoći. Stoga je nakon sudjelovanja u kulinarskom showu sljedeći korak osnivanje udruge.
Ne bi ni sama imala ništa protiv još jednog malog nogometaša, no šesta trudnoća bila joj je izrazito teška te je dobila vensku trombozu, zbog čega ne želi riskirati. - Ali, ako netko zna čarobnog doktora s čarobnim štapićem za vene, samo neka javi - zaključuje superžena Mirela Harapin Babić.