Naša bitka ni izbliza nije gotova, no ovih posljednjih mjesec dana provedenih u Americi dalo nam je novu snagu i vjeru. Ne samo meni i suprugu nego i našoj Kiari, kaže Matea Goršić Lambaša, mama malene Šibenčanke kojoj je prošlog ljeta dijagnosticiran progresivni tumor na mozgu i od tada traje njezina borba za život. Sedmogodišnja Kiara od kraja prosinca boravi u dalekom San Franciscu, gdje je podvrgnuta eksperimentalnoj terapiji, a za sada je podnosi jako dobro. Ohrabrujući je to napredak za djevojčicu čija se dijagnoza do prije samo nekoliko mjeseci činila poražavajućom. Hrvatski liječnici nisu joj davali šanse za ozdravljenje, a jedina nada bilo je preskupo liječenje u San Franciscu, za što je njezinoj obitelji bila potrebna financijska pomoć cijele Hrvatske.
Nova prilika, koju je Kiara dobila u Americi, donijela je utjehu i mir njezinim roditeljima, mami Matei (32) i tati Valentinu (34). Kako objašnjavaju, bolnica UCSF Benioff, u kojoj se Kiara liječi, najpoznatija je dječja klinika za eksperimentalnu terapiju protiv raka kod malih pacijenata.
Riječ je o oralnoj kemoterapiji koja se donekle pokazala uspješnom i kod najtežih dijagnoza, poput Kiarine.
"U sklopu bolničkog kompleksa je dvadesetak odvojenih zgrada i zaista je sve vrlo impresivno. Kiara, srećom, ne leži u bolnici, premda svaki dan ima preglede", priča tata Valentino, dodajući da medicinsko osoblje zna za Kiaru jer je prvo dijete izvan Amerike s dijagnozom difuznog glioma moždanog debla koje je dobilo priliku za ovakvu vrstu liječenja.
"Kiara je odmah krenula s liječenjem. Propisana su joj dva obavezna lijeka: jedan pije jednom tjedno, a drugi svaki dan. Terapiju za sada podnosi odlično. Samo ju je prvi dan mučila blaga vrtoglavica, no nakon toga više nije imala nikakvih ozbiljnih nuspojava", priča Matea. S Kiarom i njezinim roditeljima u Ameriku je otišla i trogodišnja kći Vita. Mala obitelj živi u unajmljenom dvosobnom stanu u blizini bolnice, koji im je, kaže Matea, više nego dovoljan jer su iz Hrvatske sa sobom donijeli samo odjeću i omiljene Kiarine i Vitine igračke. Kako Matea engleski jezik odlično govori, ona Kiaru prati na dnevne preglede u bolnicu, dok se Valentino brine o Viti i svemu drugome.
Čitajte i: ‘Nikada neću biti lijepa!‘ Potresna ispovijest naše poznate umjetnice koju zovu - crvena
"Uz dvije spavaće sobe, imamo još mali dnevni boravak i kupaonicu, a kuhinju dijelimo s drugim stanarima koji su uglavnom tu iz istog razloga kao i mi. Smještaj nam je preporučilo osoblje bolnice i stvarno je super. Ni naš stan u Šibeniku nije puno veći. Jedino bi nam bilo lakše da imamo vlastitu kuhinju, jer svaki dan spremam ručak. Za Kiaru je bolje da jede kuhano, a San Francisco je preskup za naš budžet. Kava za van je sedam dolara, kruh 15, a meso da i ne spominjem", govori Matea.
Ona i Valentino naglašavaju da se skupo plaća i sve vezano uz Kiarino liječenje, a što nije predviđeno kao dio eksperimentalne terapije. Ovih dana sa strepnjom očekuju račun za Kiarin šestodnevni boravak u bolnici u kojoj je početkom siječnja završila zbog osipa. Matea i Valentino kažu da im je tih šest dana bilo jednako teško kao kad su doznali za Kiarinu dijagnozu jer liječnici nisu odmah znali uzrok osipa te se spominjala i reakcija na propisane lijekove.
"Radilo se o “običnoj” virusnoj alergiji, koju je nekoliko dana imala i Vita. No, Kiari osip nije prolazio desetak dana, a uz to je dobila visoku temperaturu te je bila sva natekla od antibiotika. Na kraju je morala 15 dana prestati uzimati terapiju", kaže Valentino, dodajući da im se to dogodilo dan nakon proslave Nove godine koju su, kao i Božić, prvi put dočekali daleko od Šibenika i obitelji.
No, nisu bili sami, a djevojčice su na božićno jutro dočekali brojni darovi. Punu kutiju igračaka Kiara je dobila i od bolničkog osoblja. "Mama i ja smo je iznenadili figuricom Harryja Pottera, što joj je bila jedina želja jer su nam Hrvati u San Franciscu napunili stan igračkama i prije nego što smo doputovali. Silvestrovo smo proveli s obiteljima Bačelić i Bozac, koje također imaju manju djecu te se s njima družimo i vikendima. A na Badnjak smo bili u gostima kod medicinskog brata na Kiarinu odjelu, našeg Ante koji je iz šibenskog kraja", nastavlja Kiarin tata.
Kako kažu, čak je njima bilo teško naviknuti se na sve promjene i novi život u višemilijunskom gradu.
"Grad je prekrasan, no život je tu hektičan, a otkako smo stigli, uglavnom pada kiša. Zbog vremenske razlike prvih desetak dana po dolasku u krevetu smo bili već u 19 sati, a dizali smo se u četiri ujutro. Kako Kiara svaki dan ima preglede, do sada smo od gradskih atrakcija uspjeli razgledati samo zoološki vrt, akvarij i nekoliko muzeja. Djevojčice vole šetati uz ocean, a doma se zabavljamo uz društvene igre. Otkako smo tu, dodatno smo se uvjerili koliki je borac naša Kiara. Sve podnosi šutke i još nije zaplakala, unatoč tome što joj je sve novo, od bolnice, liječnika, stana... Znamo i da joj silno nedostaju bake i djedovi, kao i svima nama", kaže Matea, dodajući da im puno ljudi iz Hrvatske šalje poruke podrške otkako su u Americi. Ona i suprug danas su još zahvalniji svima koji su skupljali novac za liječenje njihove Kiare. Iako je pred njima još dug put, mirni su u srcu jer je njihova kćerkica dobila priliku za život.